PITAJTE DOKTORA

ZA BESPLATNE SAVJETE NAZOVITE dr.med. DIJANU HEDER

tel. 01.4881600, 0994466551, info@eurovita.ch, WhatsApp, Viber: 0994466551

Zloćudni tumori kostiju – agresivan rast i metastaze

Zloćudni tumori kostiju rijetki su tumori, obuhvaćaju tek 0,2% svih primarnih tumora u ukupnoj populaciji. Najčešći tumori kostiju jesu osteosarkom i Ewingov sarkom, koji se ponajprije javljaju u dječjoj i adolescentnoj dobi (5-6% ukupnog broja tumora u toj dobi). Treba naglasiti da svaku nerazjašnjenu smetnju lokomotornog sustava treba smatrati tumorskim procesom sve dok se ne dokaže suprotno. Na taj će se način smanjiti broj neotkrivenih ili nepravilno liječenih tumora ove skupine.

By admin

22/12/2014

 

Najvažnija značajka zloćudnog tumora kostiju izrazito je agresivan rast te stvaranje metastaza na udaljenim mjestima. Metastaziraju gotovo isključivo putem krvi, dok su rane metastaze u regionalne limfne čvorove velika rijetkost, a predstavljaju loš prognostički znak. Krvlju se metastaze šire najčešće u pluća i u kosti. Skip metastaze (lokalizirane u kosti koja je zahvaćena primarnim tumorom) vidimo kod tumora visokog stupnja malignosti.

 

Zloćudni tumor kostiju može biti vezan za genske faktore, a onaj koji se pojavljuje kao posljedica radioterapije (5-20 godina nakon zračenja) najčešće je osteosarkom.

 

Najintenzivnija i najvažnija tegoba koja se javlja kod bolesnika s tumorom kostiju jest bol, koja s vremenom postaje sve jača. Prilikom pregleda može se napipati zadebljanje. Od ostalih simptoma javlja se smanjena pokretljivost, atrofija mišića, promjene na koži, patološki prijelomi kostiju te katkad neurološki i vaskularni ispadi zbog pritiska na okolne strukture.

 

Za postavljanje dijagnoze tumora kostiju koriste se različite metode. Prvi detaljniji prikaz tumora dat će nam rengenska slika. Redovito se snimaju pluća radi ranog otkrivanja metastaza. Scintigrafija kostura vrlo je važna pretraga jer daje pozitivan nalaz mnogo prije radiološkog, međutim nije specifična samo za zloćudni tumor. Najbolje podatke daje trodimenzionalni prikaz CT-om (kompjutorizirana tomografija) i MRI-om (magnetna rezonancija). Ultrazvukom se mogu analizirati meki dijelovi tumora i pratiti promjene veličine, oblika te posljedice liječenja. Od laboratorijskih pretraga veliku važnost ima određivanje vrijednosti alkalne fosfataze (AF). Posljednji korak u dijagnostičkoj obradi bolesnika je biopsija, a obavlja se uz pažljivu pripremu i planiranje na osnovi svih prethodno navedenih pretraga. Na osnovu svih dobivenih nalaza (anatomski smještaj, proširenost tumora i metastaza, biološko ponašanje tumora) i prema predviđanju tijeka bolesti izabire se odgovarajuće liječenje. Liječenje se sastoji od kombinacije kemoterapije, zračenja i kirurškog tretmana.

Opisat ćemo dvije najčešće vrste zloćudnih tumora kosti. To su osteosarkom i Ewingov sarkom.

 

OSTEOSARKOM

Osteosarkom se dominantno pojavljuje kod adolescenata i mlađih osoba, a većinom obolijevaju muškarci. Uzroci nastanka ili rizični faktori nisu poznati, ali primijećena je genska uvjetovanost, te veća učestalost osteosarkoma kod osoba koje su profesionalno izložene zračenju ili kod bolesnika nakon radioterapije.

Uobičajeni simptomi osteosarkoma jesu bol i otekline. Budući da se bol i oteklina često javljaju kao simptomi raznih stanja kod mlađih ljudi, dijagnoza se često postavlja dosta kasno. Osobito agresivni tumori mogu imati i opće simptome: gubitak težine, vrućicu, slabost i anemiju. Nažalost, to obično znači i proširenost bolesti. Osteosarkom najčešće metastazira u pluća, duge kosti, kožu i mozak. Pri dijagnozi, metastaze su prisutne u 10-20% bolesnika.

 

Osteosarkom se liječi kirurški te dodatno zračenjem i/ili kemoterapijom. Danas se nastoji izbjeći amputacija oboljelog uda te se u tome uspijeva kod 70-90% bolesnika, ali ako je tumor zahvatio okolne strukture, meko tkivo, živce, krvne žile ili kožu, preporuča se amputacija. Osteosarkom je relativno otporan na terapiju zračenjem. Primarno se zrači ukoliko se tumor ne može operirati, te dodatno ukoliko je tumor operiran, a nije se odstranilo svo tumorsko tkivo (tzv. rezidualni tumor). Kemoterapija se primjenjuje i prije i poslije operacije. Uz napredak moderne kemoterapije može se očekivati izlječenje u gotovo 80% oboljelih.

 

EWINGOV SARKOM

Ewingov sarkom drugi je po učestalosti koštani tumor kod djece. Gotovo svi oboljeli mlađi su od 20 godina, a velika je učestalost u dobi između 10 i 15 godina. Češće obolijevaju muškarci. Najčešće su zahvaćene zdjelične kosti, natkoljenična te obje potkoljenične kosti. Uzroci su nepoznati, no u tumorskim su stanicama nađene kromosomske promjene, a češće obolijevaju i bolesnici koji su bili izloženi zračenju. Simptomi su bol i oteklina, a moguć je i prijelom kosti. Kod mlađih bolesnika prisutni su obično i opći simptomi poput vrućice, umora i slabosti. Simptomi često traju tjednima i mjesecima prije postavljanja dijagnoze. U vrijeme postavljanja dijagnoze klinički su izražene metastaze kod 25% bolesnika. Najčešća mjesta metastaziranja su pluća, kosti, koštana srž, jetra i limfni čvorovi.

 

Cilj terapije Ewingovog sarkoma jest izliječiti pacijenta uz maksimalno moguće očuvanje funkcije zahvaćenog dijela i smanjenje posljedica terapije, posebice zračenja. Princip terapije određuje i činjenica da je Ewingov sarkom sistemna bolest kod koje i kad nema klinički izraženih metastaza pri dijagnosticiranju, s velikom vjerojatnošću postoje mikroskopske metastaze. Terapija treba pružiti i lokalnu i sistemnu kontrolu. Najbolji rezultati se postižu kombinacijom sistemne kemoterapije, kirurškog liječenja i zračenja ili radioterapije. Svrha je sistemne kemoterapije djelovati na mikrometastaze i makrometastaze te smanjiti lokalni proces kako bi kirurški zahvat koji slijedi nakon 3-5 ciklusa kemoterapije bio što je moguće poštedniji. Nakon kirurškog zahvata slijedi nastavak kemoterapije u trajanju od 8-12 ciklusa uz poslijeoperativno zračenje lokalnog procesa zbog njegove kontrole.

 

Tumori koji su lokalizirani u zdjelici, rebrima te proksimalnim (bliže tijelu) dijelovima udova imaju lošiju prognozu, kao i oni s proširenom bolešću. Općenito se izliječi više od 50% bolesnika s lokaliziranim tumorom i 20-30% bolesnika s klinički raširenom bolešću.

 

Bolesnici liječeni od tumora kostiju moraju se redovno kontrolirati kod kliničkog onkologa, kirurga ili ortopeda. Važno je dugoročno praćenje bolesnika, osobito onih koji su bili na radioterapiji zbog mogućnosti pojave sekundarno izazvanih zloćudnih tumora.

Što čitati dalje ...

>

 

2017  © d.istra