PITAJTE DOKTORA

ZA BESPLATNE SAVJETE NAZOVITE dr.med. DIJANU HEDER

tel. 01.4881600, 0994466551, info@eurovita.ch, WhatsApp, Viber: 0994466551

RAK REKTUMA

 

 

Rak rektuma je bolest u kojoj se maligne stanice stvaraju  u tkivima rektuma.

Rektum je dio probavnog sustava tijela. Probavni sustav uklanja i obrađuje hranjive tvari (vitamine, minerale, ugljikohidrate, masti, proteine i vodu) iz hrane i pomaže izlučiti otpadni materijal iz tijela. Probavni sustav sastoji se od jednjaka, želuca i tankog i debelog  crijeva.  Kolon je prvi dio debelog crijeva i dug je oko 1,5 m. Zajedno, rektum i analni kanal čine završni dio debelog crijeva i ukupno su dugački oko 15-20 cm. Analni kanal završava na anusu (otvor debelog crijeva prema vanjskom dijelu tijela).

 

Anatomija donjeg dijela probavnog sustava, koja pokazuje debelo crijevo i druge organe.

Zdravstvena povijest utječe na rizik od razvoja raka rektuma.

 

Sve što povećava vaše šanse za dobivanje bolesti naziva se faktorom rizika. Imajući faktor rizika ne znači da ćete dobiti rak; bez faktora rizika ne znači da nećete dobiti rak. Razgovarajte sa svojim liječnikom ako mislite da ste izloženi riziku od raka debelog crijeva.

Čimbenici rizika za rak debelog crijeva uključuju sljedeće:

• Obiteljska povijest raka  kolona ili rektuma kod rođaka prvog koljena (roditelj, brat ili dijete).

• Osobna povijest raka debelog crijeva, rektuma ili jajnika.

• Osobna povijest visokorizičnih adenoma (kolorektalni polipi koji su veličine 1 centimetar ili veći ili imaju stanice koje izgledaju abnormalno pod mikroskopom).

• Promjene u određenim genima koje povećavaju rizik od obiteljske adenomatozne polipoze (FAP) ili Lynch sindrom (nasljedni nepolipozni kolorektalni rak).

• Osobna povijest kroničnog ulceroznog kolitisa ili Crohnove bolesti  koja traje  8 godina ili više.

• Konzumiranje tri ili više alkoholnih pića dnevno.

• Pušenje cigareta.

• Crna rasa.

• Debljina.

• Starija dob je glavni čimbenik rizika za većinu vrsta raka. Mogućnost dobivanja raka povećava se sa starenjem..

 

Znakovi raka rektuma uključuju promjenu u navikama pražnjenja crijeva ili krv u stolici.

Ovi i drugi znakovi i simptomi mogu biti uzrokovani rakom rektuma ili drugim stanjima. Provjerite kod svog liječnika ako imate bilo što od sljedećeg:

• Krv (svijetlo crvena ili vrlo tamna) u stolici.

• Promjena u navikama pražnjenja crijeva.

• Proljev.

• Zatvor.

• Osjećaj neispražnjenosti  crijeva.

• Stolice koje su uže ili imaju drugačiji oblik nego obično.

• Opća bol u trbuhu (česte pojave plinova, nadutost, punoća ili grčevi).

• Promjena apetita.

• Neobjašnjivi gubitak težine.

• Osjećaj jakog umora.

 

Testovi koji ispituju  rektum i debelo crijevo služe za otkrivanje (pronalaženje) i dijagnosticiranje raka rektuma.

Testovi koji se koriste za dijagnosticiranje raka rektuma uključuju sljedeće:

 

Fizikalni pregled i anamneza: Pregledavanje tijela za provjeru općih znakova zdravlja, uključujući provjeru znakova bolesti kao što su natečeni limfni čvorovi u vratu ili bilo što drugo što se čini neobičnim. Također će se ispitati  povijest prošlih bolesti,  navike pacijenta te dosadašnja liječenja.

 

Digitorektalni pregled: Ispitivanje rektuma. Liječnik ili medicinska sestra stavljaju podmazani prst u rukavici u rektum kako bi napipali čvoriće ili bilo što drugo što se čini neobičnim. Kod žena se pregleda i vagina.

 

Kolonoskopija: Postupak gledanja unutar rektuma i debelog crijeva za traženje polipa, drugih abnormalnih područja ili raka. Kolonoskop je umetnut kroz rektum u debelo crijevo. Kolonoskop je tanak, cijevni instrument sa izvorom svjetlosti i objektivom za gledanje. Može imati i alat za uzimanje  uzoraka polipa ili tkiva, koji se provjeravaju pod mikroskopom na znakove raka.

 

Kolonoskopija. Tanka cijev sa izvorom svjetlosti umetnuta je kroz anus i rektum te u debelo crijevo kako bi se otkrila abnormalna područja.

Biopsija: Uklanjanje stanica ili tkiva tako da se mogu pregledati pod mikroskopom kako bi se utvrdili znakovi raka. Tumorsko tkivo koje se uklanja tijekom biopsije može se provjeriti  i na  postojanje genske mutacije koje uzrokuju nasljedni nepolipozni kolorektalni rak (HNPCC). To može pomoći pri planiranju liječenja. Koriste se sljedeća ispitivanja:

 

• Metoda reverzne transkripcije i lančana reakcija polimeraze (RT-PCR): laboratorijski test u kojem se stanice u uzorku tkiva proučavaju pomoću kemikalija kako bi se tražile određene promjene u strukturi ili funkciji gena.

• Imunohistokemija: Test koji koristi protutijela za provjeru određenih antigena u uzorku tkiva. Antitijelo je obično povezano s radioaktivnom supstancom ili bojilom koja uzrokuje osvjetljenje tkiva pod mikroskopom. Ovakav tip ispitivanja može se koristiti za razlikovanje određenih  vrsta raka.

Određivanje nivoa karcinoembrionalnog antigena (CEA): Test koji mjeri razinu CEA u krvi. CEA se oslobađa u krvotok i iz stanica raka i iz normalnih stanica. Kada se nalazi u  količinama većim od normalnih, to može biti znak raka debelog crijeva ili drugih stanja.

 

Neki čimbenici utječu na prognozu (mogućnost oporavka) i mogućnosti liječenja.

Prognoza (vjerojatnost oporavka) i mogućnosti liječenja ovise o sljedećem:

• Stadij raka (bez obzira na to nalazili li se samo u sluznici rektuma, prožima  cijeli rektum, ili se proširio na limfne čvorove, obližnje organe ili druga mjesta u tijelu).

• Da li se tumor proširio u ili kroz zid crijeva.

• Mjesto gdje se rak nalazi u rektumu.

• Da li je rak začepio prolaz kroz crijeva ili ih probio.

• Da li se cijeli tumor može ukloniti operacijom.

• Opće zdravlje pacijenta.

• Da li se rak upravo dijagnosticirao ili se ponavlja (vraća se).

 

STADIJI RAKA REKTUMA

 

Nakon što je dijagnosticiran rak  rektuma, provode se testovi kako bi se ustanovilo jesu li se stanice raka proširile unutar rektuma ili na druge dijelove tijela.

 

Proces koji se koristi za otkrivanje širenja raka u rektumu ili na druge dijelove tijela se zove stupnjevanje. Informacije prikupljene iz procesa stupnjevanja određuju stupanj ili stadij bolesti. Važno je znati stadij  kako bi se planiralo liječenje.

Sljedeći testovi i postupci mogu se koristiti u postupku određivanja stadija bolesti:

 

Rendgensko snimanje prsnog koša: Rendgenska slika organa i kostiju unutar prsnog koša. Rendgent je vrsta energetske zrake koja može proći kroz tijelo i na film, stvarajući sliku područja unutar tijela.

Kolonoskopija: Postupak gledanja unutar rektuma i debelog crijeva za traženje polipa, drugih abnormalnih područja ili raka. Kolonoskop je umetnut kroz rektum u debelo crijevo. Kolonoskop je tanak, cijevni instrument sa izvorom svjetlosti i objektivom za gledanje. Može imati i alat za uzimanje  uzoraka polipa ili tkiva, koji se provjeravaju pod mikroskopom na znakove raka.

 

CT sken-kompjuterizirana tomografija: Postupak koji čini niz detaljnih slika trbuha, dobivenih iz različitih kutova. Slike su napravljene pomoću računala povezanih s rendgenskim strojem. Mogu se davati pacijentu i kontrastno sredstvo ili „boja“ koja se može ubrizgati u venu ili progutati kako bi se organi ili tkiva pokazali jasnije. CT se još naziva i kompjuterizirana aksijalna tomografija (CAT).

 

MRI (magnetska rezonancija): postupak koji koristi magnet, radio valove i računalo kako bi se dobila serija detaljnih slika područja unutar tijela. Ovaj postupak se naziva i nuklearna magnetska rezonancija (NMRI).

 

PET sken- postupak za pronalaženje malignih tumorskih stanica u tijelu. Mala količina radioaktivne glukoze (šećera) se ubrizgava u venu. PET skener okreće se oko tijela i stvara sliku gdje se glukoza koristi u tijelu. Maligne tumorske stanice pokazuju svjetliju sliku jer su aktivnije i troše više glukoze od normalnih stanica. PET skeniranje i CT skeniranje mogu se obaviti u isto vrijeme. Ovo se zove PET-CT.

 

Endorektalni ultrazvuk: Postupak koji se koristi za ispitivanje rektuma i obližnjih organa. Ultrazvučni pretvornik (sonda) umetnut je u rektum i koristi se za odbijanje visokoenergetskih zvučnih valova (ultrazvuk) od unutarnjih tkiva ili organa i stvaranje odjeka. Odjeci čine sliku tjelesnih tkiva nazvanih sonogramom. Liječnik može identificirati tumore promatrajući sonogram. Ovaj postupak se naziva i transrektalni ultrazvuk.

 

Postoje tri načina na koje se rak širi u tijelu.

 

Rak se može proširiti kroz tkivo, limfni sustav i krv:

 

Tkivo. Rak se širi od mjesta gdje je započeo rast u obližnja područja.

Limfni sustav. Rak se širi odakle je započeo ulaskom u limfni sustav. Rak putuje kroz limfne žile u druge dijelove tijela.

Krv. Rak se širi odakle je započeo ulaskom u krv. Rak putuje kroz krvne žile u druge dijelove tijela.

 

Rak se može proširiti od mjesta gdje je započeo na druge dijelove tijela.

 

Širenja rakana drugi dio tijela naziva se metastaziranje. Stanice raka otrgnu se od mjesta gdje su počele rasti (primarni tumor) i putuju kroz limfni sustav ili krv.

Limfni sustav. Rak dolazi u limfni sustav, putuje kroz limfne žile i tvori metastatski tumor u drugom dijelu tijela.

Krv. Rak dolazi u krv, putuje kroz krvne žile i tvori metastatski tumor u drugom dijelu tijela.

Metastatski tumor je isti tip raka kao primarni tumor. Na primjer, ako se rak rektuma širi na pluća, stanice raka u plućima zapravo su stanice raka rektuma. Bolest je metastazni rak rektuma, a ne rak pluća.

 

Sljedeće se stadiji rabe za karcinom rektuma:

 

Stadij 0 (karcinom u situ)

U stadiju 0, abnormalne stanice se nalaze u sluznici (unutarnji sloj)  zida rektuma. Ove abnormalne stanice mogu postati rak i širiti se . Stadij 0 naziva se i karcinom in situ.

 

Stadij 0 (karcinom debelog crijeva in situ). Abnormalne stanice su prikazane u sluznici debelog crijeva.

Stadij  I

U stadiju I, rak se formirao u sluznici (površni  sloj) zida rektuma i proširio se na submukozu (sloj tkiva pod sluznicom). Rak se možda proširio i na mišićni sloj zida rektuma.

 

Stadij I raka kolona. Rak se proširio iz sluznice zida debelog crijeva do mišićnog sloja.

Stadij II

Rak kolona stadija II podijeljen je na stadije  IIA, IIB i IIC.

Stadij IIA: Rak se proširio kroz mišićni sloj zida rektuma do seroze (najudaljenijeg sloja).

Stadij IIB: Rak je proširio serozom (najudaljeniji sloj) rektuma, ali se nije proširio na obližnje organe.

Stadij IIC: Rak je proširio kroz serozu (najudaljeniji sloj) zida rektuma  na obližnje organe.

 

Rak debelog crijeva stadija II. U stadiju IIA, rak se proširio kroz mišićni sloj debelog crijeva do seroze. U stadiju IIB, rak je proširio kroz serozu, ali se nije proširio na obližnje organe. U stadiju IIC, rak je proširio kroz serosu u obližnje organe.

Stadij III

Rak  debelog crijeva stadija III podijeljen je na stadije  IIIA, IIIB, i IIIC.

U stadiju IIIA :

• Rak se proširio kroz sluznicu (najdublji sloj) zida rektuma do submukoze (sloj tkiva ispod sluznice) i može se proširiti na mišićni sloj zida rektuma.  Rak je proširio na najmanje jedan, ali ne više od 3 obližnja limfna čvora ili u tkiva blizu limfnih čvorova; ili

• Rak se proširio kroz sluznicu (najdublji sloj) rektuma  do submukoze (sloj tkiva ispod sluznice). Rak je proširio na najmanje 4, ali ne više od 6 obližnjih limfnih čvorova.

 

Raka debelog crijeva  stadija IIIA. Rak se proširio kroz sluznicu rektuma do submukoze i može se proširiti na mišićni sloj, te se proširio na jedan do tri obližnja limfna čvora ili tkivo u blizini limfnih čvorova. ILI, rak se proširio kroz sluznicu u submukozu i četiri do šest obližnjih limfnih čvorova.

U stadiju IIIB:

• Rak se proširio kroz mišićni sloj zida rektuma do seroze (najudaljeniji sloj) zida rektuma ili se proširio kroz serozu, ali ne i na obližnje organe. Rak je proširio na najmanje jedan, ali ne više od 3 obližnja limfna čvora ili u tkiva blizu limfnih čvorova; ili

• Rak je proširio do mišićnog sloja zida rektuma ili serose (najudaljenijeg sloja) rektuma. Rak se proširio na najmanje 4, ali ne više od 6 obližnjih limfnih čvorova; ili

• Rak se proširio kroz sluznicu (najdublji sloj) zida rektuma do submukoze (sloj tkiva ispod sluznice) i mogao se proširiti na mišićni slojzida rektuma. Rak je proširio na 7 ili više obližnjih limfnih čvorova.

 

Raka rektuma stadija IIIB. Rak je proširio kroz mišićni sloj zida rektuma do seroze ili se proširio serozom, ali ne u obližnje organe; rak se proširio na jedan do tri obližnja limfna čvora ili na tkiva u blizini limfnih čvorova. ILI, rak se proširio na mišićni sloj ili na serozu, te na četiri do šest obližnjih limfnih čvorova. ILI, rak se proširio kroz sluznicu u submukozu i mogao se proširiti na mišićni sloj; rak se proširio na sedam ili više obližnjih limfnih čvorova.

U stadiju IIIC:

• Rak je proširio serozom (najudaljeniji sloj) rektuma, ali se nije proširio na obližnje organe. Rak se proširio na najmanje 4, ali ne više od 6 obližnjih limfnih čvorova; ili

• Rak se proširio kroz mišićni sloj zida rektuma do seroze (najudaljenijeg sloja) zida rektuma ili se proširio kroz serozu, ali se nije proširio na obližnje organe. Rak je proširio na 7 ili više obližnjih limfnih čvorova; ili

• Rak se proširio kroz serozu (najudaljeniji sloj) zida rektuma i proširio se na obližnje organe. Rak se proširio na jedan ili više obližnjih limfnih čvorova ili se stanice raka stvaraju u tkivima blizu limfnih čvorova.

 

Stadij III C  raka rektuma. Rak se proširio kroz serozu zida rektuma, ali ne i na obližnje organe; rak se proširio na četiri do šest obližnjih limfnih čvorova. ILI, rak se proširio kroz mišićni sloj na serozu ili se proširio kroz serozu, ali ne i na obližnje organe; rak se proširio na sedam ili više obližnjih limfnih čvorova. ILI, rak se proširio kroz serozu u obližnje organe i na jedan ili više obližnjih limfnih čvorova ili na tkiva u blizini limfnih čvorova.

Stadij IV

Stadij IV raka rektuma  podijeljen je na stadije  IVA i IVB.

• Stadij IVA: Rak se proširio kroz zid rektuma i može se proširiti na obližnje organe ili limfne čvorove. Rak se proširio na jedan organ koji nije blizu rektuma, kao što su jetra, pluća ili jajnik, ili udaljeni limfni čvor.

• Stadij IVB: Rak se proširio kroz zid rektuma i može se proširiti na obližnje organe ili limfne čvorove. Rak je proširio na više organa koji nisu blizu debelog crijeva ili  trbušni zid.

 

Stadij IV raka rektuma . Rak se proširio kroz krv i limfne čvorove na druge dijelove tijela, kao što su pluća, jetra, abdominalni zid ili jajnik.

Recidivni rak rektuma

 

Recidivni rak rektuma je rak koji se ponavlja (vraća se) nakon što se liječi. Rak se može vratiti u rektum ili u druge dijelove tijela, poput kolona, zdjelice, jetre ili pluća.

 

LIJEČENJE RAKA REKTUMA

 

Koristi se pet vrsta standardnih terapijskih postupaka:

 

Kirurški zahvat

Operacija uklanjanja raka je najčešći je tretman za sve stadije raka rektuma. Liječnik može ukloniti rak pomoću jedne od sljedećih vrsta operacija:

• Polipektomija: Ako je rak pronađen u polipu (mali dio ispupčenog tkiva), polip se često uklanja tijekom kolonoskopije.

• Lokalna ekscizija: Ako se rak nalazi na unutarnjoj površini rektuma i nije se proširio na zid rektuma, uklanja se sami rak i manja količina okolnog zdravih tkiva.

• Resekcija: Ako se rak proširio na zid rektuma, uklanja se dio rektuma s rakom i obližnjim zdravim tkivom. Ponekad se uklanja i tkivo između rektuma i trbušnog zida. Uklanjaju se i limfni čvorovi blizu rektuma i provjeravaju pod mikroskopom za znakove raka.

• Radiofrekventna ablacija: Radiofrekventna ablacija  je upotreba posebne sonde s malim elektrodama koje ubijaju stanice raka visokom temperaturom. Ponekad se sonda umetne izravno kroz kožu i potrebna je samo lokalna anestezija. U drugim slučajevima, sonda je umetnuta kroz rez u abdomenu. To se obavlja u bolnici pod općom anestezijom.

• Kriokirurgija. Kriokirurgija je tretman koji koristi instrument za zamrzavanje i uništavanje abnormalnog tkiva. Ova vrsta liječenja naziva se i krioterapija.

 

Nakon uklanjanja raka kirurg će:

• napraviti anastomozu (šivati zdrave dijelove rektuma zajedno, šivati preostali rektum s debelim crijevom ili šivati debelo crijevo sa anusom);

 

Reakcija rektuma sa anastomozom. Rektum i dio debelog crijeva su uklonjeni, a zatim se debelo crijevo i anus spajaju.

Ili

• napraviti stomu (otvar u trbušnom zidu) iz rektuma van tijela kako bi stolica išla van.  Ovaj postupak je radi  ako je rak preblizu anusu i naziva se kolostomija. Vrećica se stavlja oko stome da skuplja otpad. Ponekad je kolostomija samo privremena dok se rubovi izrezanog rektuma  ne zaliječe kako bi se mogli zašiti jedan kraj za drugi. Ako liječnik treba ukloniti cijeli rektum, zašivanje krajeva se ne može napraviti i kolostomija je trajna.

Radioterapija i/ili kemoterapija mogu se dati prije operacije kako bi smanjili tumor, olakšali uklanjanje raka i pomogli kontroli crijeva nakon operacije. Liječenje prije operacije naziva se neoadjuvantnom terapijom.

Čak i ako liječnik ukloni cijeli tumor koji se može vidjeti u vrijeme operacije, neki pacijenti mogu dobiti terapiju zračenjem ili kemoterapiju nakon operacije kako bi se uklonile stanice raka koje su ostale. Liječenje dano nakon operacije, kako bi se smanjio rizik da će se rak vratiti, naziva se adjuvantna terapija.

 

Radioterapija/ zračenje

Radioterapija je liječenje raka koja koristi visoko-energetske rendgenske zrake ili druge vrste zračenja kako bi ubila stanice raka ili im zaustavila rast. Postoje dvije vrste radijacijske terapije:

Vanjska radioterapija koristi stroj izvan tijela kako bi poslali zračenje prema raku.

Unutarnja radioterapija ili brahiterapija je vrsta radioterapije kod koje se minijaturni radioaktivni izvori zračenja dovode u kontakt sa tumorom.

Način na koji se daje terapija zračenjem ovisi o vrsti i stadiju raka koji se liječi. U liječenju raka rektuma koristi se vanjska radioterapija.

Kratkotrajna preoperativna zračenja koriste se kod nekih vrsta raka rektuma. Ovaj tretman koristi manji broj i manje doze zračenja od standardnog liječenja, nakon čega slijedi operacija nekoliko dana nakon zadnje doze.

 

Kemoterapija

Kemoterapija je liječenje raka koje koristi lijekove za zaustavljanje rasta stanica raka, bilo ubijanjem stanica ili zaustavljanjem njihovog dijeljenja. Kada se kemoterapija uzima na  usta ili ubrizgava u venu ili mišić, lijekovi ulaze u krvotok i mogu doći do stanice raka svugdje u  tijelu (sistemska kemoterapija). Kada se kemoterapija daje  izravno u cerebrospinalnu tekućinu (intratekalna kemoterapija), organ ili tjelesnu šupljinu kao što je abdomen, lijekovi uglavnom djeluju na stanice raka u tim područjima (lokalna  kemoterapija).

Kemoembolizacija jetrene arterije može se koristiti za liječenje raka koji se proširio na jetru. To uključuje zapušivanje arterije jetre (glavna arterija koja opskrbljuje krv u jetri) i ubrizgavanje antitumorskih lijekova između blokade i jetre. Arterije jetre tada dostavljaju lijekove kroz jetru. Samo mala količina lijeka dospije u druge dijelove tijela. Blokada arterije može biti privremena ili trajna, ovisno o tome što se koristi da se arterija zapuši. Jetra i dalje dobiva krv iz vene porte,  koja donosi krv iz želuca i crijeva.

Način na koji se kemoterapija daje ovisi o tipu i stadiju raka koji se liječi.

 

Aktivni nadzor

Aktivni nadzor pažljivo prati stanje pacijenta bez ikakvog liječenja osim ako postoje promjene u rezultatima ispitivanja. Prate se rani znakovi pogoršanja stanja. Pacijenti prolaze preglede i testove kako bi se ustrdilo da li se rak širi. Kada rak počne rasti, uključuje se odgovarajuća terapija. Pregledi uključuju sljedeće:

• Digitorektalni pregled.

• MR.

• Endoskopija.

• Sigmoidoskopija.

• CT skeniranje.

• Mjerenje karcinoembrionalnog antigena (CEA).

 

Ciljana terapija

Ciljana terapija je vrsta liječenja koja koristi lijekove ili druge tvari za prepoznavanje i napad na specifične stanice raka bez oštećenja normalnih stanica. Kod raka kolona koriste se:

 

Terapija monoklonalnim antitijelima je tretman raka koji koristi antitijela napravljena u laboratoriju, iz jednog tipa stanice imunološkog sustava. Ta antitijela mogu identificirati tvari na stanicama raka koje potiču rast stanica raka. Antitijela se pričvršćuju na te tvari i ubijaju stanice raka, blokiraju njihov rast ili ih sprječavaju da se šire. Monoklonalna antitijela daju se infuzijom. Mogu se koristiti sami ili nositi lijekove, toksine ili radioaktivni materijal izravno u stanice raka.

•  Bevacizumab i ramucirumab su vrste monoklonskih antitijela koja se vežu na protein nazvan vaskularni endotelni faktor rasta (VEGF). To može spriječiti rast novih krvnih žila koje tumori trebaju za dostavu hrane i rast.

• Cetuximab i panitumumab su vrste monoklonskih antitijela koja se vežu na protein nazvan  receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR) na površini nekih vrsta stanica raka. To može zaustaviti rast i dijeljenje stanica raka.

 

Inhibitori angiogeneze: Inhibitori angiogeneze zaustavljaju rast novih krvnih žila koje tumori trebaju za dostavu hranjivih tvari a time i za rast.

• Ziv-aflibercept blokira  vaskularni endotelni faktor rasta što rezultira blokadom enzima potrebnog za rast novih krvnih žila u tumorima.

• Regorafenib se upotrebljava za liječenje kolorektalnog raka koji se proširio na druge dijelove tijela i nije se postigao bolji rezultat sa drugim terapijama. On blokira djelovanje određenih proteina, uključujući vaskularni endotelni faktor rasta. To može usporiti rast stanica raka ili spriječiti rast novih krvnih žila koje tumori trebaju za rast.

 

OPCIJE LIJEČENJA RAKA REKTUMA PO STADIJIMA

 

Stadij 0 (karcinom u situ)

Liječenje stadija 0 može uključivati sljedeće:

• Jednostavna polipektomija.

• Lokalna ekscizija.

• Resekcija (kada je tumor prevelik za uklanjanje lokalnom ekscizijom).

 

Stadij I raka rektuma

Liječenje raka rektuma stadija I može uključivati sljedeće:

• Lokalna ekscizija.

• Resekcija.

• Resekcija s radijacijskom terapijom i kemoterapijom nakon operacije.

 

Stadij II i III raka rektuma

Liječenje raka rektuma stadija II i III može uključivati sljedeće:

• Operacija.

• Kemoterapija kombinirana s radijacijskom terapijom, nakon čega slijedi operacija.

• Kratkotrajna radioterapija  nakon koje slijede operacija i kemoterapija.

• Resekcija praćena kemoterapijom kombinirano s radijacijskom terapijom.

• Kemoterapija je kombinirana s radijacijskom terapijom, praćena aktivnim nadzorom. Opeacija se radi ako se rak ponovi (vraća se).

• Kliničko ispitivanje novog liječenja.

 

Stadij IV i recidivni rak rektuma

Liječenje stadija IV i recidivnog raka rektuma može uključivati sljedeće:

• Operacija sa ili bez kemoterapije ili zračenja.

• Sustavna kemoterapija sa ili bez ciljane terapije (monoklonsko protutijelo ili inhibitor angiogeneze).

• Kemoterapija za kontrolu rasta tumora.

• Radioterapija, kemoterapija ili kombinacija oboje, kao palijativna terapija za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.

• Postavljanje stenta radi održavanja rektuma prohodnim ako ga je tumor djelomično zatvorio  kao palijativna terapija za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.

• Kliničko ispitivanje novog antitumorskog lijeka.

 

Liječenje raka rektuma koji se proširio na druge organe ovisi o tome gdje se rak raširio.

 

Liječenje raka koji se proširo na jetru uključuje sljedeće:

• Operacija za uklanjanje tumora. Kemoterapija se može dati prije operacije, kako bi se smanjio tumor.

• Kriokirurgija  ili radiofrekventna ablacija.

• Kemoembolizacija i/ili sistemska kemoterapija.

• Kliničko ispitivanje kemoterapije kombinirano s terapijom zračenjem na tumore u jetri.

 

 

>

 

2017  © d.istra