PITAJTE DOKTORA

ZA BESPLATNE SAVJETE NAZOVITE dr.med. DIJANU HEDER

tel. 01.4881600, 0994466551, info@eurovita.ch, WhatsApp, Viber: 0994466551

Rak mokraćnog mjehura

Rak mokraćnog mjehura jedan je najčešćih tumora urogenitalnog sustava i ujedno, s obzirom na posljedice koje uzrokuje na urinarnom traktu i organizmu, jedan od najtežih tumora uopće. Karcinom mjehura spada u skupinu industrijskih karcinoma, a češće je zastupljen u industrijskim nego u ruralnim područjima. Kao posebni karcinogeni napominju se aromatski amini koji se upotrebljavaju u industriji boja i gume. Ustanovljeno je da je više od 50% karcinoma mjehura kod muškaraca i više od 35 % kod žena uzrokovano djelovanjem industrijskih karcinogena.

By admin

23/12/2014

 

 

Karcinom mjehura češći je kod muškaraca nego žena, u omjeru 3:1, a krivulja dobne učestalosti doseže maksimum između 50. i 70. godine života. Pušači dvaput češće obolijevaju negoli nepušači. Poznata je i veza između pretjeranog uživanja kave i postanka ovog karcinoma.

 

Najčešći simptom karcinoma mjehura je hematurija (pojava krvi u mokraći). Pojavljuje se kod 80-85% bolesnika. Hematurija je obično bezbolna, ali popraćena dizurijom (otežano i bolno mokrenje), upućuje na invazivnu narav bolesti. Hematurija je obično potpuna, tj traje jednakim intenzitetom cijelo vrijeme mokrenja. Jakost hematurije ne ovisi o opsegu ni o agresivnosti tumora, tako veliki invazivni karcinom može imati samo blago izraženu hematuriju ili mikrohematuriju, a mali papilom makrohematuriju. 10% oboljelih nema i nikad nije imalo hematuriju.

 

Osim hematurije može se javiti bol u zdjelici, pritisak u križima zbog zastojnog bubrega i periferni edem noge zbog invazije zdjeličnih limfnih čvorova. Zahvaljujući dramatičnosti osnovne simptomatologije – hematuriji, bolesnik se rano javlja na pregled. Na žalost, do početka liječenja može proći i do nekoliko mjeseci, djelomice zato što se bolesnik vodi pod sumnjivom dijagnozom „cistitisa“, a dijelom zbog čekanja na prijem i početak obrade. Prema nekim podacima, samo trećina bolesnika počinje liječenje unutar 3 mjeseca od pojave simptoma bolesti. Uspjeh liječenja ovisi o ranom otkrivanju i neposrednom početku planskog liječenja. Vrlo je vjerojatno da je većina karcinoma mjehura izlječiva prilikom prve pojave simptoma. Dokazano je npr. da se trogodišnja kvota preživljenosti karcinoma smanjuje sa 60% na 25% ako se liječenje odgađa za mjesec ili više od početka hematurije.

 

Prognoza karcinoma mjehura ovisi o nekoliko čimbenika. Najvažniji su lokalni opseg tumora (u dubinu i širinu – „staging“), stupanj stanične diferencijacije („grading“), prisutnost jednog ili više tumora, histopatološki tip tumora, prisutnost regionalnih ili udaljenih metastaza te odnos tumor-domaćin, tj. bolesnikov imunološki status.

 

Postoje različite podjele i klasifikacije karcinoma mjehura koje govore o agresivnosti i određuju način terapije i prognozu, međutim, u praktične se svrhe smatra dostatna podjela u dvije osnovne skupine: površinske karcinome (Ta, T1 i Tis) i invazivne karcinome (T2-4). Ovome je potrebno dodati i oznaku GO-3, kao stupanj stanične diferencijacije i navesti eventualne promjene u okolici primarnog tumora.

 

Površinskim karcinomom označujemo neinvazivni i površinsko invazivni karcinom, tj. sve karcinome koji nisu prodrli u mišić, a koje urološkim žargonom nazivamo papilomima. Pojmom invazivni karcinom označuje se karcinom koji je rastom i dubinom probio laminu propriu i zauzeo dio ili čitav mišićni sloj, uključujući eventualno i masno tkivo oko mokraćnog mjehura. U 4-30% oboljelih od invazivnog karcinoma prethodi liječeni površinski karcinom.

 

Petogodišnja kvota preživljavanja bolesnika s invazivnim karcinomom znatno je niža od preživjelosti bolesnika s površinskom tumorom zbog metastaza u regionalne limfne čvorove čija učestalost raste s dubinom prodora u mišić. 40-60% invazivnih karcinoma u trenutku postavljanja inicijalne dijagnoze ima već metastaze u regionalne limfne čvorove, a prosječni životni vijek takvom je bolesniku 11 mjeseci, bez obzira na liječenje. Bolesnici s invazivnim karcinomom, a bez regionalnih metastaza, imaju prosječan životni vijek od 23 mjeseca. Petogodišnja kvota preživjelosti kod invazivnog je karcinoma između 20 i 60%. Osim u regionalne limfne čvorove, invazivni karcinom metastazira i u jetru, pluća i kosti. Također, važno je naglasiti da za razliku od npr. karcinoma bubrega i prostate koji u trenutku postavljanja dijagnoze već imaju klinički dijagnosticirane metastaze u 40-60% oboljelih, kod invazivnog je karcinoma mjehura to slučaj u 7% oboljelih.

 

Dijagnostički postupak usmjeren je na rano otkrivanje karcinoma mjehura, na procjenu njegova malignog potencijala, na utvrđivanje proširenosti bolesti, na kategorizaciju bolesti i na izbor planskog liječenja. Otkriti tumor najlakši je dio dijagnostičkog postupka. Problem je u površinskim tumorima, kod kojih dijagnostički postupak mora utvrditi prediktore malignog rasta i time ili izbjeći nepotreban zahvat ili ne gubiti vrijeme neučinkovitim konzervativnim postupcima.

 

Smatra se da su za dijagnozu, procjenu invazivnosti, izbor liječenja i prognozu bolesti dovoljne četiri osnovne pretrage: cistoskopija, intravenska urografija, endoskopska biopsija i bimanualni pregled u anesteziji. Međutim, danas je za plansko liječenje karcinoma mjehura nužno ove temeljne pretrage upotpuniti sofisticiranim i suvremenim metodama kao što su ultrazvuk, kompjutorizirana tomografija i citološka pretraga mokraće.

 

Osnovna metoda liječenja površinskog karcinoma jest endoskopska resekcija (TUR). Njome se postiže odstranjenje primarnog tumora, odnosno svih vidljivih i sumnjivih promjena, histološka potvrda bolesti te histološka procjena eventualnih promjena u okolnoj sluznici. Zbog velike učestalosti relapsa (povrata bolesti), sklonosti progresiji bolesti i visokog broja rezidualnih (preostalih) tumora, TUR se nadopunjuje intravezikalnom (unutar mjehura) kemoterapijom ili imunoterapijom (instalacija BCG-a i sl.). Intravezikalna kemoterapija i imunoterapija smanjuju učestalost recidiva (povrata bolesti), ali nije dokazano da utječu na progresiju bolesti i konačno izlječenje. Međutim utvrđeno je da ove dodatne terapije smanjuju smrtnost od karcinomske bolesti sa 19% (bez dodatne terapije) na 3 % (s dodatnom terapijom). Cistektomija ( kirurško odstranjenje mokraćnog mjehura) vrlo se rijetko koristi kod površinskih karcinoma.

 

Invazivni karcinom mjehura ekstremno je agresivna bolest pa zahtijeva i agresivno liječenje. Uglavnom se sastoji od lokalne agresivne terapije i sistemne kemoterapije. Od kirurških intervencija, ovisno o nalazu, može se raditi parcijalna ili djelomična resekcija mjehura (parcijalna cistektomija), cistektomija, radikalna cistoprostaktektomija (odstranjenje mjehura, prostate, regionalnih limfnih čvorova i masnog tkiva), te uretrektomija (odstranjenje uretre) ukoliko je zahvaćena karcinomom. Radioterapija ili zračenje kod invazivnog karcinoma primjenjuje se kao predoperativno zračenje koje smanjuje masu primarnog tumora, uništava regionalne mikrometastaze, smanjuje vitalnost perifernih, najagresivnijih tumorskih stanica i time smanjuje opasnost od raspada tumorskih stanica za vrijeme kirurškog zahvata. Nakon kirurškog zahvata primjenjuje se sistemna kemoterapija.

 

Možemo rezimirati da se invazivni karcinom mjehura liječi kombiniranom terapijom: predoperativno zračenje smanjuje rizik od diseminacije (raspada) tumora za vrijeme kirurške manipulacije, radikalna kirurgija odstranjuje primarni tumor i eventualne regionalne metastaze te omogućuje patohistološku klasifikaciju tumora, dok kemoterapija uništava mikrometastaze.

 

Na kraju još jednom naglašavamo da se svaka hematurija (pojava krvi u mokraći) treba odmah detaljno obraditi, jer se jedino u slučaju rano postavljene dijagnoze karcinoma mjehura, može na vrijeme krenuti s adekvatnom terapijom i dobrim ishodom.

 

Jače pečeno meso povećava rizik od karcinoma mjehura

Studija pokazuje kako su ljudi koji uživaju u dobro pečenom mesu dvostruko izloženiji nastanku raka mjehura nego što su ljudi koji jedu slabije pečeno meso. Istraživanje je provedeno na više od 1700 ljudi, a rezultati su prezentirani na konferenciji o istraživanju karcinoma u Sjedinjenim Državama. Istraživači sa sveučilišta u Texasu otkrili su da je rizik najveći za one koji jedu dobro pečene odreske, kotlete i slaninu. Čak i pržena piletina i riba znatno povećavaju mogućnost nastanka karcinoma.

 

Tri velike skupine kemikalija poznate pod zajedničkim nazivom heterociklički amini (HCA) povećavaju rizik stvaranja karcinoma za dva i pol puta. Ovo je istraživanje pokazalo da su neki ljudi genetski podložniji rizicima ovakve vrste prehrane. U istraživanju koje je trajalo 12 godina, istraživači su analizirali DNA ispitanika kako bi zabilježili razlike u načinu kako metabolizmi pojedinaca reagiraju na pečeno meso. Određena kombinacija gena neke ljudi čini i do pet puta podložnijima razvitku karcinoma mjehura kada jedu puno crvenoga mesa.

 

Vodeći autor studije, prof. Xifeng Wu, na predavanju za American Association for Cancer Reasearch, izjavio je :

 

 “Ovo istraživanje potvrđuje vezu između prehrane i razvitka karcinoma. Rezultati pokazuju da ljudi koji jedu puno crvenoga mesa, posebno dobro pečenog, imaju veći rizik za oboljenje od raka mjehura.”

Prema podacima National Cancer Institute, znanstvenici su do sada otkrili 17 različitih heterocikličnih amina za koje se smatra da uzrokuju nastanak karcinoma. Dobro pečeno meso već se dovodilo u vezu sa nastankom raka gušterače. Stručnjaci za karcinome smatraju da su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdila povezanost između učestalog konzumiranja crvenoga mesa i načina pripreme. Međutim, dr. Panagiota Mitrou iz World Cancer Reasearch Fund izjavio je kako svi dokazi koji povezuju razvitak tumora sa crvenim mesom ipak nisu dovoljni kako bi se sa sigurnošću moglo reći da konzumacija mesa dovodi do nastanka karcinoma.

 

Unatoč tome, postoje uvjerljivi dokazi kako crveno i prerađeno meso povećavaju rizik nastanka karcinoma debelog crijeva. Upravo zbog toga liječnici preporučuju ograničavanje unosa crvenoga mesa na 500 g pečenog mesa tjedno te izbjegavanje mesnih prerađevina.

 

Britanska agencija za sigurnost hrane navodi kako je najbolji način za izbjegavanje nastanka opasnih kemikalija koje uzrokuju rak, ne dopustiti kontakt mesa s otvorenim plamenom ili pripremati meso na nižim temperaturama dulje vrijeme. Pritom upozoravaju kako nedovoljno pečeno meso može izazvati trovanje hranom.

 

U Ujedinjenom Kraljevstvu svake se godine zabilježi više od 10 000 novih slučajeva karcinoma mjehura. Otprilike 5000 ljudi umire od posljedica bolesti svake godine, od kojih je njih 90% starije od 65 godina.

 

Što čitati dalje ...

Slovenski liječnici: potpunom legalizacijom konoplje suzbiti rast crnog tržišta

UN: Mala je vjerojatnost da je glifosat kancerogen

>

 

2017  © d.istra