PITAJTE DOKTORA

ZA BESPLATNE SAVJETE NAZOVITE dr.med. DIJANU HEDER

tel. 01.4881600, 0994466551, info@eurovita.ch, WhatsApp, Viber: 0994466551

Rak jetre

Rak jetre jedna je od najčešćih zloćudnih bolesti. Godišnje u svijetu od karcinoma jetre oboli oko milijun ljudi, učestaliji je kod muškaraca nego kod žena u odnosu 4:1, s najvećom incidencijom između 45. i 60. godine života. Primarni tumori jetre u Hrvatskoj čine 5-6% tumora probavnog sustava, a godišnje se zabilježi oko 200 novih bolesnika. Incidencija bolesti u našoj zemlji se kreće između 1 i 2 oboljela na 100.000 stanovnika.

By admin

23/12/2014

 

 

Oko 90 % primarnih tumora jetre otpada na hepatocelularni karcinom. Najveći broj tumora jetre ipak su metastatski tumori, tj. oni koji nastaju metastaziranjem iz nekog drugog primarnog sijela.

 

Osnovni faktori koji dovode do karcinoma jetre jesu ciroza uzrokovana virusom hepatitisa B i C ili alkoholom te hepatogeni toksini kao što je alfatoksin (npr. plijesan u hrani, poglavito u žitaricama). Ciroza jetre prisutna je kod 80% oboljelih od karcinoma jetre.

 

Razvoj karcinoma jetre uzrokuje izraziti gubitak tjelesne mase, pojavu opće slabosti, gubitak teka, gadljivost na hranu i često nerazjašnjene temperature. Kako tumor raste, jetra se povećavaju, te se zbog širenja kapsule pojavljuje mukla bol pod desnim rebranim lukom. S vremenom se zbog pritiska na donju šuplju venu i zbog oštećenja jetrene funkcije razvija edem, ascites (nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini), petehije (točkasta krvarenja na koži) i žutica. Zbog endokrinoloških poremećaja i pojave lučenja hormona mogu se javiti hipoglikemija (pad razine šećera u krvi), hiperkalcijemija (porast vrijednosti kalcija u krvi) i feminizacija (pojava ženskih oznaka).

 

Dijagnoza karcinoma jetre počinje razgovorom (anamnezom) i fizikalnim pregledom bolesnika. Kod 50-90% bolesnika možemo napipati uvećanu jetru, koja je često praćena ascitesom (tekućinom u trbušnoj šupljini). Zatim se koriste ultrazvuk jetre, kompjuterizirana tomografija (CT), magnetna rezonanca (MRI) i angiografija. Punkcija ili biopsija sumnjive promjene na jetri potvrđuje dijagnozu. Sve ove pretrage također pomažu u određivanju proširenosti bolesti te u utvrđivanju operabilnosti tumora. Najčešće upotrebljavani tumorski biljeg jest alfa-fetoprotein (AFT), koji je povišen kod 60-70% bolesnika. Visoke vrijednosti tog biljega s velikom sigurnošću govore u prilog dijagnozui hepatocelularnog karcinoma.

 

 

Najbolja je terapijska opcija radikalna resekcija ili odstranjenje hepatocelularnog karcinoma. Međutim, ta je opcija moguća tek kod 10% bolesnika. Mogućnost resekcije ili odstranjenja tumora ovisi o veličini i lokalizaciji tumora, odnosu prema velikim krvnim žilama, postojanju ciroze, funkcionalnoj rezervi jetre, postojanju višestrukih tumora (više od 50% bolesnika koji imaju hepatits C) i raširenosti bolesti. Mali dio bolesnika kod kojih nije moguće izvršiti kirurško odstranjenje tumora, a imaju jedan tumor veličine do 5 cm ili 2-3 tumora veličine do 3 cm bez invazije krvnih žila ili širenja tumora van jetre, kandidati su za transplantaciju.

 

Hepatocelularni karcinom osjetljiv je na radioterapiju ili zračenje, ali to donedavno nije predstavljalo učinkovit način liječenja ovih bolesnika zbog osjetljivosti okolnog jetrenog tkiva na zračenja. Primjernom modernije tehnologije (3DCRT – 3D konformalna terapija) u novije je vrijeme moguće usmjeriti učinkovitu dozu zračenja na tumor uz poštedu ostalog tkiva jetre. To je dovelo do pozitivnih rezultata kod bolesnika koji nisu kandidati za resekciju ili transplantaciju, a nemaju raširenu bolest.

 

Hepatocelularni je karcinom otporan na kemoterapiju, te se primjenom kemoterapije postižu dosta skromni rezultati. Manje od 20% bolesnika odgovori pozitivno na terapiju, bez sigurnih dokaza poboljšanja preživljavanja. Od ostalih terapijskih metoda koristi se perkutana etanolska injekcijska terapija (PEIT), gdje se 95%-tni etanol direktno injektira u tumorsku promjenu u jetri (pod kontrolom ultrazvuka), te transarterijska kemoembolizacija (metoda kojom se blokira dotok krvi u tumor, a kemoterapija se primjenjuje direktno na tumor).

 

Prognoza bolesti je nepovoljna, osim kod žena bez ciroze i s ranim stadijem bolesti. Ukupno petogodišnje preživljavanje iznosi 2-6%. Dugotrajno preživljavanje može se zapaziti samo u bolesnika u kojih je učinjena resekcija ili transplantacija jetre.

 

 

Što se može učiniti u prevenciji hepatocelularnog karcinoma?

 

Na početku smo naglasili da su tri osnovna etiološka faktora nastanka hepatocelularnog karcinoma infekcija virusom hepatitisa B i C , alkoholizam i alfatoksin. Cijepljenje protiv hepatitisa B može znatno smanjiti pojavnost bolesti. To posebno vrijedi za cijepljenje novorođenčadi u područjima s visokim rizikom infekcije. Potrebno je educirati ljude o načinu prijenosa virusa hepatitisa B i C. Borba protiv alkoholizma znatno će smanjiti broj bolesnika sa cirozom, a time i hepatocelularnim karcinomom. Poboljšanje skladištenja žitarica smanjit će kontaminaciju žitarica alfatoksinom. Te mjere bi trebalo prvenstveno provoditi u nerazvijenim zemljama što je katkad vrlo teško zbog siromaštva.

 

 

Što čitati dalje ...

Slovenski liječnici: potpunom legalizacijom konoplje suzbiti rast crnog tržišta

UN: Mala je vjerojatnost da je glifosat kancerogen

>

 

2017  © d.istra