PITAJTE DOKTORA

ZA BESPLATNE SAVJETE NAZOVITE dr.med. DIJANU HEDER

tel. 01.4881600, 0994466551, info@eurovita.ch, WhatsApp, Viber: 0994466551

Rak endometrija

Rak jajnika relativno je rijedak tumor i čini ukupno 4% dijagnosticiranih tumora kod žena, a uzrokuje nešto više od 5% smrtnosti. Najveći je uzrok smrti od ginekoloških tumora u razvijenim zemljama. Računa se da 1-2% svih žena tijekom života oboli od raka jajnika. To je prije svega bolest prije i postmenopauzalnih žena, a prosječna starost u kojoj žene obolijevaju od raka jajnika iznosi 50-65 godina. Najčešći tumor jest karcinom jajnika ili epitelni tumor. Učestalost mu je 11-15/100 000 žena.

By admin

23/12/2014

 

 

Predisponirajući faktori u nastanku raka jajnika navode se najčešće nuliparitet (teorija uzaludne ovulacije), obiteljsko naslijeđe, starija životna dob, ekološki čimbenici, anamneza raka dojke ili hereditarnog nepolipoznog raka debelog crijeva. Čini se da je učestalost raka jajnika upravo proporcionalna s brojem ovarijskih ciklusa. Tako veći broj trudnoća smanjuje rizik zbog smanjenja ukupnog broja menstrualnih ciklusa, a rak se češće javlja kod žena koje imaju normalnu ovulaciju, ali nikada nisu zatrudnjele. U prilog ovomu idu i podaci o manjem riziku nastanka raka jajnika u žena koje su više puta rađale, koje su uzimale oralne kontraceptivne tablete, kod kojih se kasnije javila prva menstruacija i ranije nastupila menopauza (manji broj uzaludnih ovulacija tijekom života). Obiteljska genska opterećenost uzrok je nastanka raka jajnika u manje od 10% oboljelih. Podaci o učestalosti raka jajnika kod Japanki i Kineskinja 1-2/100 000 žena govore u prilog značaja prehrane i ekoloških čimbenika, o kojima se nažalost, ne zna mnogo. Neke studiju ukazuju i na vezu s povećanim unosom mesa i masnih tvari.

Simptomi raka jajnika najčešće su nespecifični i pojavljuju se relativno kasno u razvoju bolesti. Zbog toga se rak jajnika u 70% slučajeva otkriva u stadiju III i IV. Najčešći simptomi raka jajnika jesu nadutost, punoća u donjem dijelu trbuha ili zdjelici, bol u trbuhu ili donjim dijelovima leđa, gubitak energije, često mokrenje, pečenje kod mokrenja, zatvor, nedostatak apetita, proljev i mučnine. Osim toga mogu se javiti i nepravilnosti menstrualnog ciklusa, bolne menstruacije ili krvarenje u postmenopauzi. Kaheksija i gubitak na težini, opća slabost, anemija, ascites (nakupljanje slobodne tekućine u abdomenu), virilizacija (pojava muških osobina kod žena) kod tumora koji stvaraju muške spolne hormone mogu se javiti kod uznapredovalih slučajeva. Podučavanje pacijentica o ovim simptomima, osobito onih starijih od 50 godina, moglo bi rezultirati ranijom dijagnozom i uspješnijim liječenjem.

Još uvijek ne postoji znanstveno potvrđena dijagnostička metoda koja bi se mogla nazvati screening metodom ili metodom probira za rak jajnika. Za rano otkriće raka jajnika neophodne su i važne redovite ginekološke kontrole uz vaginalni ultrazvuk i pregled vaginalnim color – doppler ultrazvukom. Određivanje razine CA 125 testa, tumorskog biljega specifičnog za rak jajnika, znatno pomaže u određivanju dijagnoze. Pregled abdomena CT-om nužan je u procjeni lokoregionalne proširenosti bolesti, te zahvaćenosti limfnih čvorova i drugih organa bolešću. Rengenski pregled pluća i krvne pretrage sastavni su dio onkološke obrade. Konačni stadij bolesti postavlja se na temelju kirurškog, patohistološkog i citološkog nalaza.

 

Značajka raka jajnika jest da se širi primarno intraabdominalno, po potrbušnici i limfom. Tek poslije dolazi do metastaza u parenhimne organe trbuha (jetra) i u udaljene organe (pluća, kosti, mozak).

 

Liječenje raka jajnika, ako to dopušta opće stanje bolesnice i ako se bolest nije proširila izvan abdomena, uvijek započinje kirurškim zahvatom. Cilj je maksimalno otklanjanje raka jajnika. Dokazano je da je preživljenje upravo proporcionalno s radikalnošću kirurškog zahvata. Maksimalno radikalan zahvat (bez ostatnog tumora) kod istog stadija bolesti dovodi do 20% boljeg preživljenja na pet godina u usporedbi s kirurškim zahvatom kod kojeg imamo ostatnu bolest veličine 1-2 cm. Stoga ponavljamo, liječenje raka jajnika počinje ginekolog – onkolog koji zajedno s abdominalnim kirurgom (često su potrebne crijevne resekcije) izvodi maksimalnu citoreduktivnu resekciju tumora. Kada je bolest dosta lokalno proširena (cijeli abdomen zahvaćen tumorskim omotačem) najprije se ordinira kemoterapija kojoj je svrha smanjiti tumor te omogućiti kvalitetnu citoreduktivnu resekciju.

 

Nakon kirurškog zahvata i procjene statusa bolesti (rizika ponovne pojave bolesti), ordinira se kemoterapija. Rak jajnika je izrazito osjetljiv na citostatsko liječenje i dobar odgovor na kemoterapiju nailazimo kod više od 80% bolesnica. Daje se uobičajeno šest ciklusa kemoterapije u 21-dnevnim intervalima. Potrebno je nakon svakog drugog ciklusa kemoterapije (kontrola tumorskih markera i CT) odrediti stupanj odgovora na liječenje. Ako postoji pozitivan odgovor na liječenje (smanjenje markera CA 125 ili CT smanjenje tumora) nastavlja se s daljnjom kemoterapijom. Ako se otkrije napredovanje tumora treba pokušati ordinirati tzv. drugolinijsku kemoterapiju ili zračenje.

 

Usprkos napretku u terapijskim mogućnostima kod raka jajnika, prognoza je i dalje nepovoljna. Petogodišnje preživljavanje već dugi niz godina ostaje nepromijenjeno i iznosi oko 30%. Razlog ovako lošim rezultatima prije svega je činjenica da je 50 – 80% svih tumora jajnika u trenutku postavljanja dijagnoze i početka terapije već prešlo granice jajnika. Kao i kod drugih ginekoloških karcinoma, i kod raka jajnika postoji uska korelacija između stadija bolesti i prognoze. Petogodišnje preživljavanje u stadiju I iznosi preko 80%, a već u stadiju II pada na oko 50%. Osim proširenosti tumora, veliku ulogu igraju starost pacijentice, kao i histološki stupanj maligniteta. Prognoza je općenito lošija što je karcinom manje diferenciran. Daleko je bolja prognoza kod borderline tumora, gdje 5-godišnje preživljavanje iznosi preko 80%.

 

Bolesnice liječene od raka jajnika moraju se redovito kontrolirati kod ginekologa – onkologa te kod kliničkog onkologa. U prvoj je godini praćenja kontrole potrebno raditi svaka tri mjeseca, u drugoj godini svaka četiri mjeseca, a nakon toga dva puta godišnje. Kontrole se sastoje od ginekoloških pregleda, pregleda abdomena i zdjelice CT-om, krvnih pretraga, tumorskog markera CA 125, kliničkog pregleda te po potrebi drugih pretraga.

 

Što čitati dalje ...

Slovenski liječnici: potpunom legalizacijom konoplje suzbiti rast crnog tržišta

UN: Mala je vjerojatnost da je glifosat kancerogen

>

 

2017  © d.istra