PITAJTE DOKTORA

ZA BESPLATNE SAVJETE NAZOVITE dr.med. DIJANU HEDER

tel. 01.4881600, 0994466551, info@eurovita.ch, WhatsApp, Viber: 0994466551

Rak dojke

Rak dojke najčešći je zloćudni tumor kod žena. Žene svih dobnih skupina treba upozoriti na važnost preventivnih pregleda i činjenicu da se rak dojke ne događa nekom drugom, već da svaka žena može biti jedna od 7 žena u Hrvatskoj kojima se u prosjeku svaki dan dijagnosticira rak dojke. U Hrvatskoj godišnje oboli oko 2500 žena, a od posljedica bolesti umire oko 900 žena. Zabrinjava činjenica da od karcinoma dojke obolijevaju sve mlađe žene, u svojim tridesetima, pa čak i u dvadesetim godinama. Zbog toga stručnjaci upozoravaju: Za pregled dojke nikada nije prerano, no treba paziti da ne bude prekasno,  jer kada je tumor manji od centimetra gotovo je 100% izlječiv.

By admin

23/12/2014

 

 

Rizični čimbenici

 

Starija životna dob jedan je od najvećih čimbenika rizika za nastanak raka dojke i povećava relativni rizik od obolijevanja do 15 puta. Iznimno je rijetka pojava kod žena mlađih od 20 godina, a u dobi od 80 godina oboli između 200-300/100.000 žena. Učestalost raka dojke počinje rasti sa 35-40 godina i nakon toga kontinuirano raste.

 

Starija životna dob (30-35 godina) pri prvom porođaju povećava relativni rizik od nastanka raka dojke za četiri puta, a što je veći broj porođaja, manja je vjerojatnost nastanka raka dojke. Nerotkinje imaju četiri puta veću učestalost raka dojke od žena koje su rađale djecu. Ipak najveću važnost u procjeni rizika za nastanak raka nosi dob prvog porođaja. Žene koje su rano dobile prvu menstruaciju (menarhu) i s kasnom menopauzom, imaju 2-3 puta povećan rizik od nastanka raka dojke. Svi ovi faktori povezani su s izloženošću djelovanja estrogena. Što je izloženost djelovanja estrogena duža, veća je vjerojatnost od nastanka raka dojke. Prema tome: kasna prva menstruacija , rana menopauza, veći broj trudnoća i rana prva trudnoća smanjuju vjerojatnost od nastanka raka dojke.

 

Pozitivna obiteljska anamneza, tj. pojavnost bolesti kod prve rodbine (majka ili teta) povećava relativni rizik od obolijevanja za osam puta u usporedbi s populacijom žena koje nemaju pozitivnu obiteljsku anamnezu. S genetskom dispozicijom povezuje se oko 10% slučajeva raka dojke te se obično dijagnosticira u mlađoj životnoj dobi. Geni koji se dovode u vezu s nastankom obiteljskog tumora dojke su tzv. supresorski geni, BRCA1 i BRCA2, a žene s mutacijom jednog ili oba gena imaju 90%-tnu vjerojatnost da će oboljeti od raka dojke, za razliku od normalne populacije kod koje je vjerojatnost nastanka raka dojke 10%.

 

Zračenje povećava relativni rizik od nastanka raka dojke za oko 5 puta, a rizik je veći što je doza veća, a žena mlađa. Debljina je vezana sa nastankom raka kod postmenopauzalnih žena, zbog veće izloženosti estrogenima, jer se određena količina estrogena stvara u masnom tkivu nakon menopauze.

 

Oralni kontraceptivi imaju slabu vezu s nastankom raka dojke. Ipak, dokazano je da uzimanje kontraceptiva prije 25. godine života i u vremenu duljem od četiri godine, povećava relativni rizik za 1,84 puta. Uzimanje oralnih kontraceptiva u kasnijoj životnoj dobi (preko 25 godina starosti) nema uzročno – posljedičnu vezu s nastankom raka dojke.

 

Hormonska nadomjesna terapija povećava relativni rizik od nastanka raka dojke za 1,36 puta. Hormonska nadomjesna terapija daje se postmenopuzalnim ženama kako bi se smanjile tegobe i učestalost osteoporoze, pa je potrebno u svakom pojedinom slučaju procijeniti korist i štetu od ove terapije.

 

Postojanje nekih benignih bolesti dojke (atipična duktalna hiperplazija, sklerozirajuća adenoza, papilomi) povećavaju rizik nastanka raka dojke.

 

Preventivni pregledi

 

Rak dojke najčešće se manifestira kao bezbolan čvor u dojci (bol se javlja kod 30% bolesnica). Zna se pojaviti i smećkasto-krvavi iscjedak iz dojke, povlačenje bradavice, otekline, navlačenje kože i upala u području tumora. Mogu biti povećani i regionalni limfni čvorovi. U slučajevima uznapredovale kliničke slike mogu se javiti ulcerirani tumori te edem ruke. Danas, uz postojanje suvremene dijagnostičke tehnike, redovnu samokontrolu i palpaciju dojki , rak dojke morao bi se otkriti u pretkliničkom stadiju. Otkrivanje primarnog tumora većeg od 2 cm smatra se dijagnostičko – prevencijskim neuspjehom.

 

Samopregled dojke treba jednom mjesečno obaviti svaka žena. Radi se 7 dana nakon zadnje menstruacije, kad su dojke najmekše i nisu osjetljive. Ako nemate menstruaciju treba odrediti jedan dan u mjesecu, uvijek isti, za samopregled. Treba prvo stati pred ogledalo i promatrati dojke. Obratiti pažnju na veličinu dojki, izgled bradavica i boju dojki. Zatim treba prepipati dojke blagim kružnim pokretima ležeći na leđima, s jastukom ispod ramena i rukom ispod glave na onoj strani koju prepipavate. Prepipati pažljivo i pazušne jame. Samopregled završiti stiskanjem bradavica da se vidi da li postoji kakav iscjedak iz dojke(bjelkast, žućkast, smeđ ili krvav). Svaka primijećena promjena (boje, oblika, veličine, iscjedak, uvučena bradavica, kvržica u dojci ili pazuhu) zahtijeva hitan i neodgodiv posjet liječniku.

 

 

 

Ultrazvučni pregled dojki (dijagnostička metoda koja koristi zvuk visoke frekvencije) preporučljivo je raditi nakon dvadesete godine života, jednom na godinu. To je metoda izbora, uz klinički pregled, kod žena prije menopauze, dok je manje specifičan i osjetljiv kod žena nakon menopauze. Razlog je u masnoj pretvorbi dojki nakon menopauze, a ultrazvuk ne prodire dobro kroz masno tkivo i razlikovna mogućnost ultrazvuka u takvim je slučajevima relativno slaba. Ultrazvuk je učinkovitiji kod mlađih žena jer su tada dojke gušće, pune žljezdanog tkiva, što nije pogodno za mamografiju.

 

Mamografija je radiološka dijagnostička pretraga u kojoj se koriste X-zrake niskih energija. Koristi se za ranu detekciju tumora dojke (neopipljivi tumori), te za potvrdu opipljivog nalaza. Preporuka je da se s mamografskim pregledima krene u 38 godini te da se obavlja svake 2-3 godine ili češće, ovisno o nalazima ili obiteljskoj i osobnoj anamnezi. Nakon pedesete godine rizik je povećan i potrebno je obavljati mamografski pregled svaku godinu. Korištenjem u ranoj dijagnostici mamografija smanjuje smrtnost za 30%.

 

Utjecaj okoliša i prehrane na rak dojke

 

Pojavnost raka dojke oscilira i više od pet puta u različitim zemljama svijeta. Potomci migrantica, koje dolaze iz zemalja s niskom stopom raka dojke, stječu već nakon treće generacije višestruko povišeni rizik za nastanak raka dojke koji odgovara novoj zemlji. Ovo nesumnjivo upućuje na utjecaj ekoloških čimbenika i stila života na etiologiju raka dojke.

 

Udio je genetskog opterećenja, kao i točan udio ekoloških čimbenika, u većini slučajeva raka dojke veoma teško ustanoviti. Sigurni genetski, odnosno reprodukcijski rizični čimbenici jesu nasljedna mutacija tumorskog supresorskog gena BRCA1 i BRCA2 (oko 5% svih pacijentica s karcinomom dojke), srodnici prvog reda s rakom dojke, osobito prije 40. godine života. Također, rizični su čimbenici i starost prilikom prve menstruacije kao i vrijeme nastupanja menopauze, ukupno trajanje reprodukcijskog perioda, starost kod prve i broj iznešenih trudnoća, kao i pretilost u postmenopauzi. Najsigurniji rizični čimbenik kod sporadičnog raka dojke duljina je ekspozicije prema endogenim estrogenima tijekom života, odnosno prosječna razina koncentracije estrogena i broj menstruacijskih ciklusa tijekom života. Dakle, veći rizik imaju žene koje su rano dobile prvu menstruaciju, kasno ušle u menopauzu i nerotkinje.

 

 

Kako prehrana utječe na nastanak raka dojke?

 

Najznačajniji ekološki čimbenik, koji utječe na nastanak raka dojke – kako protektivnog, tako i visoko rizičnog karaktera, jest prehrana. Pri tome bitnu ulogu ima ukupan energetski unos, tjelesna aktivnost, dodatak antioksidativnih tvari i fitoestrogena prehrani. Daleko manji značaj, kao i nestalan utjecaj na nastanak raka dojke, ima izloženost halogeniranim ugljikovodicima (klor-organski pesticidi kao DDT i njegovi metaboliti, dioksini i sl.). Utjecaj pušenja na nastanak raka dojke u studijama je oprečan i nestalan.

 

Alkohol je dobro potvrđen rizik u nastanku raka dojke. Eksperimentalno pojačava staničnu proliferaciju, kao i broj estrogenskih receptora (ER alpha) u tumorskim stanicama, pa je pretpostavljeni mehanizam djelovanja porast razine endogenih estrogena. Usporedno s manjkom folne kiseline, unos alkohola već od 4g na dan povisuje rizik nastanka raka dojke za 33%, a više od 4g dnevno za gotovo 60%. Alkohol povisuje rizik nastanka raka dojke osobito u kombinaciji s hormonskom estrogenskom terapijom, pri čemu glavnu ulogu igra značajno povišenje razine estrogena.

 

Kada su u pitanju proteini, ne postoje podaci koji bi govorili da proteini sami, osim u sklopu hiperkalorijskog prekomjernog unosa hrane predstavljaju rizični čimbenik u nastanku raka dojke. Suprotno tome, ispitivanja pokazuju da prilikom pečenja, roštiljanja i kuhanja proteinskih namirnica, osobito na temperaturama iznad 180° C, u ovisnosti od proteinskog sastava, visine temperature i trajanja procesa pripremanja hrane nastaju visoko kancerogeni heterociklični amini (MelQ, IQ, PhIP) koji relativno specifično povisuju rizik nastanka raka dojke, prostate i debelog crijeva. Rezultati studija govore o znakovitoj korelaciji između koncentracije heterocikličnih amina, konzumiranja mesa i rizika ovih oboljenja.

 

Uloga masti u smislu rizičnog čimbenika u nastanku raka dojke oprečno se diskutira. U velikim internacionalnim epidemiološkim studijama pronađen je znakovit i stalan odnos između uporabe zasićenih masti i pojavnosti raka dojke. Nasuprot tome, rezultati prospektivne kohortne studije provedene u zapadnim zemljama ne pokazuju povišeni rizik nastanka raka dojke u zapadnjakinja srednje životne dobi. Pri tome nije isključeno da prekomjeran energetski unos u vrijeme djetinjstva i adolescencije može biti povezan s povišenim rizikom nastanka raka dojke. Osim toga, prekomjeran unos kalorija u djetinjstvu potiče raniju produkciju estrogena i raniju pojavu prve menstruacije, što predstavlja rizični čimbenik. U usporedbi s javljanjem prve menstruacije u dobi od 15 godina, svaka godina prijevremene pojave menarhe povisuje rizik nastanka raka dojke za 20%. Osim toga, tjelesna težina jedne žene (prehrana, manje kretanja, čimbenici rasta) pozitivno korelira s rizikom nastanka raka dojke.

 

Uloga pojedinih masnih kiselina također je tema intenzivnih znanstvenih istraživanja. Naše sadašnje spoznaje govore u prilog tome da je unos nezasićenih masnih kiselina iz maslinovog ulja u kombinaciji s prehranom bogatom povrćem i voćem (mediteranska dijeta) – usprkos povišenom unosu masnoće, povezan s niskim rizikom nastanka raka dojke. Tako rizik nastanka raka dojke opada za nekih 2% kod zamjene zasićenih masnih kiselina s mono-nezasićenim masnim kiselinama i čak 13% kod zamjene zasićenih masnih kiselina s polinezasićenim masnim kiselinama. Izgleda da premenopauzalno povišeni Body-Mass-Index (BMI) djeluje više zaštitno, dok je povišeni BMI u postmenopauzalnom razdoblju života, zbog pojačane aromatizacije androgena u estrogene u masnom tkivu, povezan s povišenim rizikom nastanka raka dojke. Za svakih 5 kilograma dobivenih u postmenopauzi rizik nastanka raka dojke raste za 17%.

 

Znakoviti rezultati epidemioloških studija upućuju da je smanjeni unos povrća povezan s povišenim rizikom nastanka raka dojke. Mnogobrojne studije pokazuju da niz “sekundarnih biljnih tvari” – fitokemikalija (phytochemicals) ispoljava zaštitni učinak u nastanku raka dojke. Nizak sadržaj karotenoida, kao i folne kiseline u prehrani, siguran je rizični čimbenik u nastanaku raka dojke. Povišeni unos glukozinolata, kao i fitoestrogena (lignani, izoflavonoidi) potiče aktivnost detoksificirajućih Phase II Enzyme ispoljavajući svoj zaštitni učinak.

 

Vrlo je moguće da je obavljanje pojedinih zanimanja skopčano s povišenim rizikom nastanka raka dojke. Pregled 115 studija pokazuje povišeni rizik od nastanka raka dojke u žena u farmaceutskoj industriji, kao i kod kozmetičkih zanimanja. izgleda da noćni rad, tj. noćna smjena, također povisuje rizik nastanka raka dojke. Nasuprot tomu, zanimanja sa značajnijom tjelesnom aktivnošću nasuprot su sjedećim zanimanjima povezana s nižim rizikom nastanka ove bolesti.

 

Jedan od najznačajnih čimbenika u nastanka raka dojke duljina je izloženosti žljezdanog epitela dojke i tkiva koje ga okružuje estrogenima. Egzogene tvari, koji na staničnoj razini ispoljavaju estrogensko djelovanje označavaju se kao ksenoestrogeni. U ovu skupinu ubrajamo različite pesticide.

 

Pesticidi, kao što su klorirani spojevi ugljikovodika, ostvaruju u interakciji s hormonskim receptorima djelovanja slična hormonskim. Mnoge od ovih tvari posjeduju ne samo estrogensko, već i antiestrogensko djelovanje te mogu djelovati na različitim mjestima u hormonskoj regulaciji. Osim toga imaju izravno štetno djelovanje na DNA. U procjeni kakav utjecaj ove tvari imaju na nastanak raka dojke, mora se uzeti u obzir da li i na koji način ove tvari utječu na ukupni estrogenski učinak u određenoj životnoj dobi.

 

U tkivu dojke, odnosno u iscjetku iz dojki kod pacijentica s rakom dojke, u pojedinim su studijama pronađene statistički znakovito veće koncentracije DDT, DDE, HCB i nekih PCB u odnosu na kontrolnu skupinu pacijentica. Na osnovu djelovanja ovih tvari – koje je slično estrogenskom djelovanju, diskutira se porast pojavnosti raka dojke. Novije studije ipak govore više u prilog tomu da je ovaj utjecaj od sekundarnog značaja u tumorskoj genezi. Glavni put unosa ksenoestrogena je prehrana. Prosječna prehrana u zapadnim industrijskim zemljama sadrži daleko više prirodnih ksenoestrogena i ksenoantiestrogena, nego onih industrijskog podrijetla. Procjenjuje se da udio industrijskih ksenoestrogena čini otprilike 0,00000125% udjela prirodnih estrogena u svakodnevnoj prehrani. Stavovi znanstvenika se u pogledu utjecaja ksenoestrogena na nastanak raka dojke razilaze, a većina se slaže da pesticidi s estrogenskim djelovanjem unešeni prehrambenim putem ne igraju odlučujuću ulogu u ukupnoj estrogenskoj ekspoziciji kod žene i stoga veoma malo utiču na nastanak raka dojke. Svakako je za naglasiti nedostatak dosadašnjih studija: niti je proučavana ekspozicija pesticidima za vrijeme kritičnog perioda razvitka dojke (djetinjstvo, pubertet), niti ukupna kumulacija pesticida tijekom života.

 

Općenito, svaka vrsta ionizirajućeg zračenja može izazvati rast tumora u tkivu osjetljivom na ionizirajuće zračenje. Rak dojke spada u one forme raka kod kojih službeno postoji rizik indukcije djelovanjem ionizirajućeg zračenja. Pri tome su najznačajniji čimbenici nastanka bolesti starost prilikom ekspozicije i rađanje. ionizirajuće zračenje kod žena koje nisu rodile, starosne dobi ispod 19 godina, siguran je rizični čimbenik u nastanku raka dojke, dok ovaj učinak izostaje kod osoba koje su već jednom rodile ili dojile. Nakon 40. godine života, rizik nastanka raka dojke uslijed djelovanja ionizirajućeg zračenja postaje veoma nizak.

 

Epidemiološke studije koje su istraživale utjecaj pušenja na nastanak raka dojke nisu dale jednoznačne rezultate. Tako se u različitim studijama diskutiraju obrnuta, nikakva i pozitivna korelacija u odnosu na rizik nastanka raka dojke. Pušenje je povezano s prijevremenim nastupanjem menopauze, smanjenom pojavnošću endometrioze, raka sluznice maternice i mioma. Ovi su nalazi sukladni niskim razinama estrogena kod žena koje puše u odnosu na nepušačice. Američke i kanadske studije pokazuju da odlučujuću ulogu igra životna faza u kojoj žena počinje pušiti. Rizik nastanka raka dojke povišen je kod žena koje su započele pušiti prije 16. godine života. Ovi rezultati upućuju na toksične učinke koji se odigravaju na razini staničnog genoma u vrlo osjetljivoj, aktivnoj fazi dijeljenja stanica tijekom procesa rasta i razvitka dojke.

 

U okviru mogućih zaštitnih čimbenika u nastanku raka dojke diskutiraju se uloga vitamina C, vitamina A i karotenoida, zelja i kupusa, te biljnih namirnica bogatih vlaknima, kao i nezasićenih masnih kiselina, osobito u sastavu maslinovog ulja. Studija švicarskih znanstvenika o ulozi mikroelemenata i vitamina u prehrani na rizik nastanka raka dojke ukazuje na drastično i značajno smanjenje ovog rizika od čak 80% kod prehrane bogate vitaminom C, a američki kolege također potvrđuju nalaze inverznog odnosa između unosa vitamina C i raka dojke. Meta analiza daljnjih 9 studija ukazuje na to da se zaštitni učinak vitamina C na nastanka raka dojke može očekivati već u dozi od 300 mg/dan.

 

Vitamin A, kao i provitamini: beta-karoten i karotenoidi snižavaju rizik nastanka raka dojke. Rizik nastanka raka dojke se gotovo dvostruko povisuje kod prehrane siromašne karotenoidima. Namirnice bogate vitaminom A jesu jetra, iznutrice, jaja, maslac, punomasno mlijeko. Namirnice bogate karotenoidima jesu krumpir, mrkva, dinja, špinat, breskve i kajsije.

 

Derivati indol-3-karbinola i različite fitokemikalije koje se prije svega nalaze u različitim vrstama kupusa i zelja, posjeduju također zaštitni učinak protiv raka dojke. U ovu grupu namirnica ubraja se brokula, kelj, bijeli i crveni kupus.

 

Povišeni unos namirnica bogatih vlaknima s udjelom od najmanje 20 g/dan, smanjuje rizik nastanka raka dojke. Pretpostavljeni mehanizam djelovanja je smanjenje crijevne reapsorpcije estrogena (enterohepatička recirkulacija) putem biljnih vlakana. Pri tome, sve vrste namirnica bogate vlaknima nemaju jednak zaštitni učinak. Zeleno povrće kao i žitarice imaju najjači zaštitni učinak, dok je korjenasto povrće prije povezano s čak lagano povišenim rizikom za nastanak raka dojke. Namirnice koje se preporučuju jesu pšenične klice, raženi kruh, zobene pahuljice i bijeli grah.

 

Studije iz Španjolske i Grčke pokazuju da porastom udjela maslinovog ulja u prehrani opada rizik obolijevanja od raka dojke. Nije jasno pripisuje li se ova zasluga nezasićenim masnim kiselinama iz maslinovog ulja ili kompleksnom djelovanju koje obuhvaća snaženje funkcije žučnjaka, snižavanje egzokrine sekrecije pankreasa kao i sekrecijske funkcije želuca.

 

Zaključno, u razmatranju nastanka sporadičnih (ne-nasljednih) formi raka dojke koje čine 90 – 95% svih slučajeva oboljenja, znakovitu ulogu igraju:

 

- visok unos kalorija (šećeri, masnoće, proteini) tijekom djetinjstva uz nizak utrošak energije, što vodi ubrzanom rastu, pretilosti tijekom djetinjstva - i adolescencije i ranoj pojavi prve menstruacije;

- konzumiranje alkohola;

- nizak sadržaj povrća i biljnih vlakana u prehrani;

- izloženost ionizirajućem zračenju prije 40. godine života;

- pušenje prije 16. godine starosti;

- najznačajniji biološki čimbenik u nastanku raka dojke sigurno je trajanje ekspozicije endogenim i egzogenim estrogenima tijekom života.

 

 

 

Što čitati dalje ...

Slovenski liječnici: potpunom legalizacijom konoplje suzbiti rast crnog tržišta

UN: Mala je vjerojatnost da je glifosat kancerogen

>

 

2017  © d.istra