PITAJTE DOKTORA

ZA BESPLATNE SAVJETE NAZOVITE dr.med. DIJANU HEDER

tel. 01.4881600, 0994466551, info@eurovita.ch, WhatsApp, Viber: 0994466551

Rak debelog crijeva

Prehrana s mnogo životinjskih masti i mesa (osobito crvenog), a s malo celuloznih vlakana u hrani, nosi visoki rizik obolijevanja od raka debelog crijeva.

By admin

23/12/2014

 

 

Rak debelog crijeva jedan je od najčešćih karcinoma, a podjednako se pojavljuje kod muškaraca i žena, najčešće oko i nakon 60 godina. Pojavljuje se dužinom cijelog debelog crijeva, mada je uočeno češće pojavljivanje u početnom dijelu debelog crijeva. U Hrvatskoj je to najčešći karcinom probavnog sustava.

 

Etiološki se čimbenici dijele u tri skupine: obiteljsko naslijeđe, prehrana i bolesti debelog crijeva.

 

Obiteljska adenomatozna polipoza nasljedni je poremećaj za koji je već u ranoj dobi karakteristična pojava velikog broja polipa duž cijelog debelog crijeva. Postotak zloćudne transformacije jest 6-8%. Pojedine obitelji imaju povećan rizik bez pojave polipoze (HNPCC – hereditarni nepolipozni kolorektalni karcinom). Ovaj je oblik odgovoran za 6% novih slučajeva. U etiologiji bolesti na prvom su mjestu prehrambene navike. Prehrana s mnogo životinjskih masti i mesa (osobito crvenoga), a s malo celuloznih vlakana u hrani nosi visoki rizik obolijevanja. Voće i povrće, beta karoten, vitamini E i C, kalcij i selen, neki su od čimbenika koji imaju zaštitničko djelovanje. Upalne crijevne bolesti, osobito ulcerozni kolitis, dovode se u vezu s nastankom karcinoma debelog crijeva. Navodi se da hormonska nadomjesna terapija kod žena u menopauzi pridonosi smanjenju rizika od karcinoma debelog crijeva. Isto tako, studije pokazuju da redovito uzimanje aspirina (i drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova) uzrokuje smanjenje smrtnosti od kolorektalnog karcinoma.

 

Klinička slika bolesti ovisi prvenstveno o lokalizaciji i veličini tumora. Tri najčešća simptoma bolesti jesu krvarenja, bol u trbuhu i promjene u načinu pražnjenja stolice. Krvarenja mogu biti okultna (skrivena) ili manifestna. Posebnu pozornost treba posvetiti sideropeničnim anemijama i to osobito kod muškaraca i kod žena nakon menopauze. Bolesnik s kolorektalnim karcinomom može imati promjenu navika pražnjenja crijeva (izmjenu razdoblja zatvora i proljeva), boli u trbuhu, tenezme (stalni nagon za pražnjenje crijeva), krv i sluz u stolici. Tumori proksimalnog ili početnog dijela debelog crijeva često su bez simptoma pa sumnju na njih pobuđuje sideropenična anemija (nastaje zbog nedostatka željeza uzrokovanog kroničnim krvarenjem). Kod te skupine bolesnika stolica je tamnija zbog prisustva probavljene krvi. Uznapredovali oblici bolesti mogu uzrokovati opstrukciju (začepljenje) i razvoj ileusa praćenog peritonitisom ili upalom potrbušnice. Lokalno širenje bolesti može dovesti do stvaranja fistula (komunikacije) s mokraćnim mjehurom i vaginom, pa nastaju rekurentne(povratne) mokraćne infekcije, pneumaturija (stvaranje mjehurića zraka u mokraći), hematurija (pojava krvi u mokraći) i fekalni sadržaj u vagini.

 

Dijagnoza karcinoma debelog crijeva postavlja se, uz anamnezu (uzimanje podataka o simptomima od pacijenta) i fizikalni pregled, na osnovu digitorektalnog pregleda, irigografije, kolonoskopije i patohistološkog nalaza dobivenog biopsijom. Za procjenu dubine prodora u crijevnu stijenku i u područne limfne čvorove koristi se transrektalni ultrazvuk i NMR (nuklearna magnetna rezonanca) i CT (kompjutorizirana tomografija). Određuje se i vrijednost tumorskog biljega CEA prije operativnog zahvata, jer njegova poslijeoperativna kontrola omogućuje uvid u daljnje napredovanje bolesti i rano otkrivanje recidiva (povratka bolesti).

 

Proširenost bolesti ocjenjuje se po sljedećim kriterijima:

 

- karcinomske stanice se nalaze samo na površini debelog crijeva bez probijanja bazalne membrane (TNM 0 ili carcinoma in situ)

- bolest ograničena na sluznicu ili podsluznicu (Dukes A ili TNM I)

- bolest se širi u mišićni sloj bez zahvaćanja limfnih čvorova (Dukes B ili TNM II)

- karcinom se proširio u limfne čvorove (Dukes C ili TNM III)

- udaljene metastaze (Dukes D ili TNM IV)

 

 

Kirurški zahvat je najčešći oblik liječenja za sve stadije karcinoma. Mogućnosti su slijedeće:

 

- Lokalna ekscizija – ako se karcinom otkrije u ranom stadiju, liječnik ga može odstraniti bez otvaranja trbušnog zida. Umjesto toga, karcinom se može odstraniti kroz unutrašnjost crijeva. Ako se karcinom nađe u polipu, operacija odstranjenja naziva se polipektomija.

- Resekcija – ukoliko je karcinom veći, liječnik izvodi kolektomiju (odstranjivanje karcinoma i određenog dijela okolnog zdravog tkiva). Liječnik nakon toga može izvesti anastomozu (zašivanje zdravih dijelova debelog crijeva). Kirurg obično odstranjuje limfne čvorove oko debelog crijeva koje patolog kasnije pregleda pod mikroskopom kako bi se provjerilo sadrže li tumorske stanice.

- Resekcija i kolostomija – ako liječnik ne može zašiti dva kraja crijeva nakon odstranjenja tumora, napravi se otvor (stoma) na površini tijela za odstranjenje crijevnog sadržaja. Ovaj se postupak naziva kolostomija. Stoma se još naziva anus praeter naturalis (lat. = anus prije prirodnog). Ponekad stoma služi samo dok crijevo ne zaraste. Ako liječnik treba odstraniti cijeli donji dio debelog crijeva kolostomija je često trajna.

 

Ako postoje metastaze u jetri ili plućima dio se bolesnika podvrgava kirurškom zahvatu (metastazektomija) s duljim preživljenjem kod većine pacijenata. U ostalih se bolesnika primjenjuje sustavno liječenje kemoterapijom.
 Čak ako liječnik odstrani cijelu vidljivu tumorsku masu, nakon operacije se ponekad preporučuje kemoterapija kako bi se uništile preostale karcinomske stanice. Liječenje nakon kirurškog zahvata, kojem je cilj povećati mogućnost potpunog izlječenja naziva se adjuvantna terapija.
Kemoterapija je uporaba lijekova protiv stanica karcinoma. Kemoterapija se može uzeti preko usta, venskim putem ili injekcijom u mišić. Sva tri oblika predstavljaju sustavnu terapiju jer lijek ulazi u krv i djeluje u cijelom tijelu.
Radijacijska terapija je uporaba zračenja za ubijanje tumorskih stanica i smanjenje tumorske mase. Razlikuje se vanjsko zračenje (uporaba aparata izvan tijela) i unutrašnje zračenje (postavljanje izvora zračenja, radioizotopa, u tjelesne šupljine putem plastičnih cjevčica). Karcinom debelog crijeva može se liječiti vanjskim zračenjem. Nakon terapije radi se krvni test kojim se mjeri razina karcinoembrijskog antigena (CEA) zajedno s drugim pretragama kako bi se utvrdio eventualni rekurentni karcinom.
Biološka terapija liječenje je kojim se stimulira imunološki sustav u borbi protiv karcinoma. Tjelesni ili laboratorijski proizvodi koriste se za pojačanje, usmjeravanje ili obnavljanje tjelesnih obrambenih mehanizama. Biološka se terapija ponekad naziva modifikator biološkog odgovora (biological response modifier, BRM) ili imunoterapija. Biološku terapiju znanstvenici intenzivno istražuju.

 

Bolesnici liječeni od karcinoma debelog crijeva moraju se redovito kontrolirati kod kliničkog onkologa. Prognoza bolesnika ovisi o opsežnosti prodora tumora kroz crijevnu stijenku i zahvaćenosti limfnih čvorova. Petogodišnje preživljenje bolesnika s Dukes A veće je od 90%, a s Dukes B 50-80%. U bolesnika s Dukes C ono se smanjuje na 30-40%. Prosječno preživljenje bolesnika s metastatskom bolesti iznosi oko šest mjeseci.

 

Danas se u Hrvatskoj provodi Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva, koji obuhvaća ciljanu skupinu žena i muškaraca od 50-74 godine. Program uključuje testiranje stolice na okultno (nevidljivo) krvarenje, a u slučaju pozitivnog nalaza digitorektalni pregled i kolonoskopiju, osobito kod rizične populacije i bolesnika s pojavom bolesti u obitelji.

 

Što čitati dalje ...

Slovenski liječnici: potpunom legalizacijom konoplje suzbiti rast crnog tržišta

UN: Mala je vjerojatnost da je glifosat kancerogen

>

 

2017  © d.istra