PITAJTE DOKTORA

ZA BESPLATNE SAVJETE NAZOVITE dr.med. DIJANU HEDER

tel. 01.4881600, 0994466551, info@eurovita.ch, WhatsApp, Viber: 0994466551

RAK  ŽUČNOG MJEHURA /ŽUČNJAKA/

 

 

Žučni mjehur leži točno ispod jetre u gornjem dijelu trbuha. Žučni mjehur pohranjuje žuč, tekućinu koju stvara jetra, a  pomaže probaviti masnoću.

Gotovo svi zloćudni tumori žučnog mjehura su adenokarcinomi (koji počinju u stanicama koje stvaraju i oslobađaju sluz i druge tekućine).

Rak žučnog mjehura je teško dijagnosticirati u ranoj fazi jer nema znakova ili simptoma. Obično se otkrije kada se rade pretrage ili operacija zbog žučnih kamenaca.

 

Rak žučnog mjehura je bolest u kojoj se maligne stanice stvaraju  u tkivima žučnog mjehura.

 

Rak žučnog mjehura je rijetka bolest u kojoj se maligne stanice nalaze u tkivima žučnog mjehura. Žučni mjehur je kruškasti organ koji leži tik ispod jetre u gornjem dijelu trbuha. Žučni mjehur skuplja žuč, tekućinu koju proizvodi jetra za probavu masti. Kada se hrana krene probavljati u želucu i crijevima, žuč se oslobađa iz žučnog mjehura kroz cijev  nazvanu zajednički hepatični vod, koji povezuje žučni mjehur i jetru s početnim dijelom tankog crijeva.

 

Anatomija žučnog mjehura. Žučni mjehur je smješten tik  ispod jetre. Žuč se pohranjuje u žučnom mjehuru i prolazi kroz cistični vod i zajednički  hepatalni vod  i ulazi u  tanko crijevo kada se hrana  probavlja.

Zid žučnog mjehura ima 3 glavna sloja tkiva.

• Mukozni (unutarnji) sloj.

• Mišićni (srednji) sloj.

• Serozni (vanjski) sloj.

Između tih slojeva je potporno vezivno tkivo. Rak žučnog mjehura počinje u unutrašnjem sloju i kako raste širi se kroz vanjski slojeve.

 

Žene imaju veći rizik od razvoja karcinoma žučnog mjehura.

Sve što povećava vaše šanse za dobivanje bolesti naziva se faktorom rizika. Imajući faktor rizika ne znači da ćete dobiti rak; bez faktora rizika ne znači da nećete dobiti rak. Razgovarajte sa svojim liječnikom ako mislite da ste u rizičnoj skupini. Čimbenici rizika za rak žučnog mjehura uključuju sljedeće:

• Ženski spol

• Indijansko porijeklo.

 

Znakovi i simptomi raka žučnog mjehura uključuju žuticu, groznicu i bol.

Ovi i drugi znakovi i simptomi mogu biti uzrokovani rakom žučnog mjehura ili drugim stanjima. Provjerite kod svog liječnika ako imate bilo što od sljedećeg:

• Žutica (žuta kože i bjeloočnica).

• Bolovi iznad želuca.

• Groznica.

• Mučnina i povračanje.

• Nadutost.

• Čvorovi ili izrasline u trbuhu.

 

Rak žučnjakaje teško rano otkriti i dijagnosticirati.

Rak žučnog mjehura je teško otkriti i dijagnosticirati iz sljedećih razloga:

• U ranoj fazi rak žučnog mjehura nema znakova ili simptoma.

• Simptomi raka žučnog mjehura, kada su prisutni, slični su simptomima mnogih drugih bolesti.

• Žučnjak je skriven iza jetre.

• Rak žučnog mjehura ponekad se otkrije kada se žučni mjehur ukloni iz drugih razloga. Kod pacijenta sa žučnim kamencima rijetko se razvije rak žučnog mjehura.

 

Testovi koji ispituju žučni mjehur i obližnje organe koriste se za otkrivanje (pronalaženje), dijagnosticiranje i stupnjevanje karcinoma žučnog mjehura.

Postupci koji stvaraju slike žučnog mjehura i područja oko njega pomažu u dijagnosticiranju raka žučnog mjehura i pokazuju koliko se rak proširio. Postupak koji se koristi da bi se utvrdilo jesu li stanice raka širene unutar i oko žučnog mjehura nazivaju se stupnjevanje.

Kako bi semoglo isplanirati liječenje, važno je znati može li se rak žučnog mjehura ukloniti kirurškim zahvatom. Testovi i postupci za otkrivanje, dijagnosticiranje i stupnjevanje karcinoma žučnog mjehura obično se obavljaju u isto vrijeme. Mogu se koristiti sljedeći testovi i postupci:

 

Fizikalni pregled i anamneza: Pregledavanje tijela za provjeru općih znakova zdravlja, uključujući provjeru znakova bolesti kao što su natečeni limfni čvorovi u vratu ili bilo što drugo što se čini neobičnim. Također će se ispitati  povijest prošlih bolesti,  navike pacijenta te dosadašnja liječenja.

 

Testovi jetrene funkcije: Postupak u kojem se provjerava uzorak krvi za mjerenje količine određenih tvari koje se u krvi oslobađaju jetrom. Viša od normalne količine tvari može biti znak bolesti jetre koja može biti uzrokovana  rakom žučnog mjehura.

 

Mjerenje karcinoembrionalnog antigena (CEA): Test koji mjeri razinu CEA u krvi. CEA se oslobađa u krvotok i iz  stanice raka i iz normalnih stanica. Kada se nalazi u količinama višim od normalnih, to može biti znak raka žučnog mjehura ili drugih stanja.

 

Mjerenje  CA 19-9: Test koji mjeri razinu CA 19-9 u krvi. CA 19-9 se oslobađa u krvotok i iz stanice raka i iz normalnih stanica. Kada se nalazi u količinama višim od normalnih, to može biti znak raka žučnog mjehura ili drugih stanja.

 

Biokemijske analize  krvi: Postupak u kojem se provjerava uzorak krvi za mjerenje količine određenih tvari koje se oslobađaju u krv iz organa i tkiva u tijelu. Neobična (viša ili niža od normalne) količine tvari može biti znak bolesti.

 

CT sken-kompjuterizirana tomografija: Postupak koji čini niz detaljnih slika trbuha, preuzet iz različitih kutova. Slike su napravljene pomoću računala povezanih s rendgenskim strojem. Mogu se davati pacijentu i kontrastno sredstvo ili „boja“ koja se može ubrizgati u venu ili progutati kako bi se organi ili tkiva pokazali jasnije. CT se još naziva i kompjuterizirana aksijalna tomografija (CAT).

 

Ultrazvuk: Postupak u kojem se visokoenergetski zvučni valovi (ultrazvuk) odbijaju od unutarnjih tkiva ili organa i stvaraju odjeke. Odjeci čine slike tjelesnih tkiva nazvanih sonogramom. Slike se mogu i printati da bi se kasnije pogledale. Za dijagnosticiranje raka žučnog mjehura radi se ultrazvuk abdomena ili trbuha.

 

PTC (perkutana transhepatična kolangiografija): Postupak koji se koristi za rendgensko snimanje   jetrenih i žučnih kanala. Tanka igla umetnuta je kroz kožu ispod rebara i u jetru. Boja se ubrizgava u jetreni ili žučni kanal i radi se rendgenska snimaka. Ako se pronađe začepljenje kanala, u nih  se ponekad poostavi tanka, fleksibilna cijev koja se zove stent, koja drži kanal prohodnim kako bi se žuč mogla izliti u tanko crijevo  ili se napravi vrćeica ivana tijela koja prikuplja žuč.

 

Rendgensko snimanje prsnog koša: Rendgenska slika organa i kostiju unutar prsnog koša. Rendgen je vrsta energetske zrake koja može proći kroz tijelo i na film, stvarajući sliku područja unutar tijela.

 

ERCP (endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija): Postupak koji se koristi  rendgensko zračenje za slikanje žučnih kanala koje nose žuč iz jetre u žučni  mjehur i od žučnog mjehura do tankog crijeva. Ponekad rak  žučnog mjehura uzrokuje da se ovi kanali suže ili začepe pa se  blokira ili uspori protok žuči, što uzrokuje  žuticu. Endoskop (tanka, osvijetljena cijev) prolazi kroz usta, jednjak i želudac do prvog dijela tankog crijeva. Zatim se umetne  kateter (manja cijev) kroz endoskop u žučne kanale. Kroz kateter se  ubrizgava boja u kanale i radi se rendgenska slika. Ako su kanali začepljeni  tumorom, u kanal  se može umetnuti  stent  kako bi se deblokirao. Tijekom ovog  postupka  mogu se uzeti i uzorci tkiva za mikroskopsku analizu.

 

Laparoskopija: Kirurški postupak za pregled organa unutar trbuha kako bi se utvrdili znakovi bolesti. Mali rezovi su napravljeni u zidu trbuha i laparoskop (tanka, osvijetljena cijev) umetnuta je u jedan od rezova. Drugi instrument je umetnut kroz isti ili drugi rez za uzimanje  uzoraka tkiva. Laparoskopija pomaže otkriti i da li sei rak proširio  unutar žučnog mjehura ili na obližnje tkivo te da li se ukloniti operacijom.

 

Biopsija: Uklanjanje stanica ili tkiva kako bi ih patolog pregledao pod mikroskopom i provjerio da li postoje znakovi raka.

 

Neki čimbenici utječu na prognozu (vjerojatnost oporavka) i mogućnosti liječenja.

Prognoza (vjerojatnost oporavka) i mogućnosti liječenja ovise o sljedećem:

• Stadij raka ili proširenost bolesti.

• Hoće li rak biti potpuno uklonjen kirurškim zahvatom.

• Vrsta raka žučnog mjehura (kako stanica raka izgleda pod mikroskopom).

• Da li je rak upravo dijagnosticiran ili se ponavlja (vraća se).

Liječenje također može ovisiti o dobi i općem zdravlju pacijenta i da li rak uzrokuje simptome.

Rak žučnog mjehura može se izliječiti samo ako se pronađe prije nego što se proširio i kada se može ukloniti operacijom. Ako se rak proširio, palijativno liječenje može poboljšati kvalitetu života pacijenta kontroliranjem simptoma i komplikacija ove bolesti.

 

 

STADIJI RAKA ŽUČNOG MJEHURA

 

Testovi i postupci koji se koriste za dijagnosticiranje raka žučnog mjegura, koriste se i za određivanje proširenosti ili stadija raka žučnjaka.

 

Postoje tri načina na koje se rak širi u tijelu.

Rak se može proširiti kroz tkivo, limfni sustav i krv:

Tkivo. Rak se širi od mjesta gdje je započeo rast u obližnja područja.

Limfni sustav. Rak se širi odakle je započeo ulaskom u limfni sustav. Rak putuje kroz limfne žile u druge dijelove tijela.

Krv. Rak se širi odakle je započeo ulaskom u krv. Rak putuje kroz krvne žile u druge dijelove tijela.

 

Rak se može proširiti od mjesta gdje je započeo na druge dijelove tijela.

Širenja rakana drugi dio tijela naziva se metastaziranje. Stanice raka otrgnu se od mjesta gdje su počele rasti (primarni tumor) i putuju kroz limfni sustav ili krv.

Limfni sustav. Rak dolazi u limfni sustav, putuje kroz limfne žile i tvori metastatski tumor u drugom dijelu tijela.

Krv. Rak dolazi u krv, putuje kroz krvne žile i tvori metastatski tumor u drugom dijelu tijela.

Metastatski tumor je isti tip raka kao primarni tumor. Na primjer, ako se rak žučnjaka širi na jetru, stanice raka u jetri zapravo su stanice raka žučnjaka. Bolest je metastazirani rak žučnjaka, a ne rak jetre.

 

Sljedeći se stadiji rabe za rak žučnog mjehura:

 

Stadij 0 (karcinom u situ)

U stadiju 0, abnormalne stanice se nalaze u unutarnjem (mukoznom) sloju žučnog mjehura. Te abnormalne stanice mogu postati rak i širiti se u obližnje normalno tkivo. Stadij 0 također se naziva karcinom in situ.

 

Stadij I

U stadiju I rak je nastao i proširio se od unutarnjeg (mukoznog) sloja do sloja tkiva s krvnim žilama ili do mišićnog sloja.

 

Stadij II

U fazi II, rak se proširio izvan mišićnog sloja do vezivnog tkiva oko mišića žučnog mjehura.

 

Stadij IIIA

U stadiju IIIA, rak se proširio kroz tanke slojeve tkiva koji pokriva s vanjske strane žučni mjehur i/ili na jetru i/ili u jedan obližnji organ (poput želuca, tankog crijeva, debelog crijeva, gušterače ili žučnih kanala izvan jetre).

 

Stadij IIIB

U stadiju IIIB, rak se proširio na obližnje limfne čvorove i:

• preko unutarnjeg sloja žučnog mjehura do sloja tkiva s krvnim žilama ili mišićnim slojem; ili

• izvan mišićnog sloja do vezivnog tkiva oko mišića; ili

• kroz tanke slojeve tkiva koji pokrivaju žučni mjehur i/ili na jetru i/ili u jedan obližnji organ (poput želuca, tankog crijeva, debelog crijeva, pankreasa ili žučnih kanala izvan jetre).

 

Stadij IVA

U stadiju IVA, rak se proširio na glavnu krvnu žilu jetre ili na 2 ili više obližnjih organa ili područja koja nisu jetra. Rak se može proširiti i na obližnje limfne čvorove.

 

Stadij IVB

U stadiju IVB, rak se proširio na:

• limfne čvorove duž velikih arterija u abdomenu i/ili blizu donjeg dijela kralježnice; ili

• na organe ili područja daleko od žučnog mjehura.

 

Za rak žučnog mjehura, stadiji su grupirani i prema načinu na koji se rak može liječiti. Postoje dvije skupine liječenja:

 

Lokalizirani rak (stadij I)

Rak se nalazi u zidu žučnog mjehura i može se potpuno ukloniti operacijom.

 

Neoperabilni, recidivni ili metastazirani rak (stadij II, stadij III i stadij IV)

Neoperabilni rak je onaj koji se ne može potpuno ukloniti kirurškim zahvatom. Većina pacijenata s karcinomom žučnog mjehura ima rak koji se ne može operirati.

Recidivni  rak je rak koji se ponovo pojavio (vratio se) nakon što je liječen. Rak žučnog mjehura može se vratiti u žučni mjehur ili u druge dijelove tijela.

Metastaza je širenje raka od primarnog mjesta (mjesta gdje je započeo) na druga mjesta u tijelu. Metastazirani rak žučnog mjehura može se proširiti na okolna tkiva, organe, po  trbušnoj šupljini  ili na udaljene dijelove tijela.

 

LIJEČENJE RAKA ŽUČNOG MJEHURA

 

Koriste se tri vrste standardnih postupaka:

 

Operacija

Rak žučnog mjehura može se liječiti kolecistektomijom, operacijom za uklanjanje žučnog mjehura i nekih tkiva oko njega. Mogu ukloniti i obližnji limfni čvorovi. Operacija se ponekad vrši laparoskopijom. Laparoskop je pričvršćen na video kameru i umetnut je kroz mali rez u stijenci trbuha. Kirurški instrumenti umeću se kroz druge male rezove.

Ako se rak proširio i ne može se kirurški ukloniti, sljedeće vrste palijativne kirurgije mogu ublažiti simptome:

• Kirurški bypass ili premosnica žučnih vodova: Ako tumor blokira prolaz žuči u tanko crijevo, žuč se vraća u žučni mjehur i tada se radi bilijarna premosnica. Tijekom ove operacije, žučni mjehur ili žučni kanal će se izrezati i šivati na tanko crijev kako bi se stvorio novi put koji zaobilazi blokirano područje.

• Endoskopsko postavljanje stenta: Ako tumor blokira žučni kanal, može se izvršiti operacija za stavljanje stenta (tanka, fleksibilna cijev) u žučni vod kako bi se održavao lumen i kako bi žuč mogla nesmetano proći do tankog crijeva ili do katetera koji ispušta žuč u vrećicu izvan tijela.

 

Perkutana transhepatalna bilijarna drenaža: Postupak koji se provodi za odvođenje žuči kada postoji začepljenje vodova i endoskopsko postavljanje stenta nije moguće. Najprije se učini RTG snimanje jetrenih i žučnih vodova kako bi se pronašlo mjesto začepljenja. Ultrazvuk se koristi za navođenje plastičnog stenta koji je stavlja u jetri kako bi se žuč direktno odvodila do tankog crijeva ili i vrećicu za prikupljanje postavljenu izvan tijela. Ovaj  postupak se koristi i kako bi se smanjila žutica prije operativnog zahvata.

 

Radioterapija/ zračenje

Radioterapija je liječenje raka koja koristi visoko-energetske rendgenske zrake ili druge vrste zračenja kako bi ubila stanice raka ili im zaustavila rast. Postoje dvije vrste radijacijske terapije:

Vanjska radioterapija koristi stroj izvan tijela kako bi poslali zračenje prema raku. Određeni načini davanja zračenja mogu pomoći u smanjenju oštećenja zdravog tkiva u blizini.

Unutarnja radioterapija ili brahiterapija je vrsta radioterapije kod koje se minijaturni radioaktivni izvori zračenja dovode u kontakt sa tumorom.

Način na koji se daje terapija zračenjem ovisi o vrsti i stadiju raka koji se liječi. U liječenju raka žučnog mjehura koristi se vanjska radioterapija.

 

Kemoterapija

Kemoterapija je liječenje raka koje koristi lijekove za zaustavljanje rasta stanica raka, bilo ubijanjem stanica ili zaustavljanjem njihovog dijeljenja. Kada se kemoterapija uzima na  usta ili ubrizgava u venu ili mišić, lijekovi ulaze u krvotok i mogu doći do stanice raka svugdje u  tijelu (sistemska kemoterapija). Kada se kemoterapija daje  izravno u cerebrospinalnu tekućinu (intratekalna kemoterapija), organ ili tjelesnu šupljinu kao što je abdomen, lijekovi uglavnom djeluju na stanice raka u tim područjima (lokalna  kemoterapija). Način na koji se kemoterapija daje ovisi o tipu i stadiju raka koji se liječi.

 

Klinička ispitivanja proučavaju načine poboljšanja učinka radijacijske terapije na tumorske stanice, uključujući sljedeće:

 

• Terapija hipertermijom: Tretman u kojem je tjelesno tkivo izloženo visokim temperaturama kako bi se oštetile ili ubile stanice raka ili kako bi stanice raka bile osjetljive na učinke terapije zračenjem i određenih lijekova protiv raka.

• Radiosenzitizatori: Lijekovi koji čine tumorske stanice osjetljivijim na terapiju zračenjem. Davanje terapije zračenjem zajedno s radioosenzitizatorima može uništiti više tumorskih stanica.

 

OPCIJE LIJEČENJA RAKA ŽUČNOG MJEHURA PREMA PROŠIRENOSTI BOLESTI

 

Lokalizirani rak žučnog mjehura

Liječenje lokaliziranog karcinoma žučnog mjehura može uključivati sljedeće:

• Operacija za uklanjanje žučnog mjehura i dijela tkiva oko njega. Dio jetre i obližnjih limfnih čvorova također se može ukloniti. Radioterapija sa ili bez kemoterapije može pratiti operaciju.

• Radioterapija sa ili bez kemoterapije.

• Kliničko ispitivanje radioterapije s radioosenzitizatorima.

 

Neoperabilni, recidivni i metastazirani rak žučnog mjehura

Liječenje može uključivati sljedeće:

• Perkutana transhepatalna  bilijarna drenaža ili postavljanje stenta radi ublažavanja simptoma uzrokovanih začepljenim žučnim vodovima. Nakon toga može slijediti radijacijska terapija kao palijativno liječenje.

• Operacija kao palijativni tretman za ublažavanje simptoma uzrokovanih začepljenim  žučnim vodovima.

• Kemoterapija.

• Kliničko ispitivanje novih načina davanja palijativne terapije zračenjem, kao što davanje zračenja zajedno s hipertermijom, radiosenzitizatorima ili s kemoterapijom.

• Kliničko ispitivanje novih lijekova i kombinacija lijekova.

 

 

>

 

2017  © d.istra