PITAJTE DOKTORA

ZA BESPLATNE SAVJETE NAZOVITE dr.med. DIJANU HEDER

tel. 01.4881600, 0994466551, info@eurovita.ch, WhatsApp, Viber: 0994466551

Rak želuca

Razni se čimbenici dovode u vezu s pojavom karcinoma želuca. Najčešće su to jako začinjena i dimljena hrana (visoka stopa pojavnosti karcinoma u Japanu i Čileu), jako posoljena hrana, držanje pripravljene hrane na sobnoj temperaturi i voda s velikom količinom nitrata. Na Zapadu je učestaliji kod nižih socioekonomskih slojeva. Ostali etiološki faktori u nastanku malignih tumora želuca jesu adenom želuca, intestinalna metaplazija, atrofični gastritis, te prethodna infekcija bakterijom Helicobacter pylori.

By admin

23/12/2014

 

 

Rak želuca druga je najčešća zloćudna bolest u svijetu, odmah nakon karcinoma pluća. Pojavnost karcinoma želuca tijekom posljednjih se desetljeća smanjuje zbog nepoznatih razloga. Ta je pojava zabilježena i u Hrvatskoj, tako da je pojavnost karcinoma želuca u Hrvatskoj 1975. godine bila 49/100.000 stanovnika u muškoj i 29/100.000 stanovnika u ženskoj populaciji, a nakon toga bila je u stalnom padu tako da se posljednjih godina kreće oko 30/100.000 u muškoj i nešto više od 20/100.000 u ženskoj populaciji. Pojavljuje se dvaput češće u muškaraca nego u žena, većinom u dobi od 50. do 70. godine života.

 

Bakterija Helicobacter pylori dovodi do karcinoma želuca

 

Svjetska zdravstvena organizacija je 1994. g. bakteriju Helicobacter pylori klasificirala kao KARCINOGEN 1. skupine. Infekcija s H. pylori dovodi do akutnog gastritisa, koji postaje kroničan, pa prelazi u atrofični gastritis, intestinalnu metaplaziju te displaziju. Ovaj slijed patoloških promjena važan je u nastanku karcinoma želuca. H. pylori povećava rizik za karcinom želuca i do 20 puta, a neke vrste ove bakterije i do 30 puta. Zbog toga je vrlo važno testirati pacijente na ovu bakteriju te provesti radikalno liječenje u slučaju pozitivnog nalaza.

 

Simptomi karcinoma želuca

 

Bolesnici s karcinomom želuca često imaju simptome koji se mogu prepisati i raznim drugim bolestima pa se često bolest ne prepoznaje u ranoj fazi. Treba obratiti pozornost na slijedeće simptome: osjećaj mučnine, povraćanje, otežano gutanje, gubitak teka (posebno prema mesu), izraziti gubitak tjelesne težine te osjećaj nelagode, punoće i boli u žličici (epigastrija). Neki bolesnici mogu napipati tumorsku masu u žličici, što je izrazito loš znak. Kao posljedica kroničnog krvarenja nastaje anemija. U uznapredovaloj fazi bolesti može se javiti krv u stolici i povraćanje krvi, a kao posljedica metastaza na jetri javlja se povećana i bezbolna jetra, žutica, povećan trbuh zbog nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini (ascites), bol u leđima kod metastaza u gušterači ili kralježnici te ginekološke tegobe zbog metastaza u jajnike. Posebnu pozornost treba obratiti na bolesnike s prijašnjim ulkusnim tegobama (čir na želucu), jer se smatra da 1% kroničnih ulkusa želuca prelazi u karcinom. Zbog toga se za svaku ulceroznu leziju ili čir na želucu treba prije početka liječenja dokazati da je benigna ili dobroćudna, tj. da ne pokazuje znakove malignih promjena.

 

Kako se postavlja dijagnoza karcinoma želuca?

 

Prije svega se napravi klinički pregled, međutim, tako se mogu otkriti tek uznapredovali oblici tumora. Metoda izbora za otkrivanje bolesti je gastroskopija (kroz usta se u želudac uvodi savitljivi optički instrument koji omogućava pregled ili vizualizaciju sluznice želuca, jednjaka i dvaneaesnika, te uzimanje uzoraka tkiva sa sumnjivim promjenama. Ti se uzorci zatim patohistološki analiziraju i omogućavaju postavljanje konačne dijagnoze. Prikaz gastrointestinalnog sustava s dvostrukim kontrastom konvencionalnom radiologijom (RTG) omogućuje prikaz želučanog ulkusa uz nemogućnost razlikovanja benigne od maligne promjene. Kompjutorizirana tomografija (CT), ultrazvuk organa gornjeg dijela trbuha i zdjelice kod žena, scintigrafija i konvencionalna radiologija potrebni su za određivanje proširenosti bolesti i udaljenih metastaza. Najradikalnija i najpouzdanija metoda eksplorativna je laparotomija ili otvaranje trbušne šupljine radi ispitivanja njegova sadržaja, koja omogućuje procjenu lokalne proširenosti u okolne organe i u potrbušnicu. U dijagnostičke svrhe određuje se i vrijednost nekih tumorskih markera.

 

Liječenje karcinoma želuca

 

Bolesnici s karcinom želuca mogu biti liječeni kirurški, kemoterapijom i zračenjem (radioterapijom). Jedino kirurško liječenje može dovesti do izlječenja. Kirurški se tretiraju bolesnici s resektabilnom bolešću (stadij I-III). Cilj je izvesti radikalan kirurški zahvat u zdravo tkivo, što zahtijeva djelomično ili potpuno odstranjenje želuca i susjednih limfnih čvorova. Ostale metode liječenja su radioterapija i kemoterapija. Koriste se nakon kirurškog zahvata i u liječenju uznapredovale bolesti.

 

Prognoza i prevencija

 

Prognoza karcinoma želuca je loša. U trenutku postavljanja dijagnoze tek je 10-15% bolesnika s lokaliziranom bolešću. Samo 15% bolesnika preživi pet godina, a bolest je u trenutku postavljanja dijagnoze neoperabilna u otprilike dvije trećine bolesnika. Zbog toga su prevencija i borba za rano otkrivanje bolesti od izuzetne važnosti. Potrebno je utvrditi osobe s povećanim rizikom i redovito ih kontrolirati. U tu skupinu spadaju osobe iznad 40 godina koje imaju neka oboljenja želuca, pojavu raka želuca u obitelji, a posebno osobe s neodređenim tegobama u gornjem dijelu trbuha koje traju duže vrijeme i ne reagiraju na terapiju.

 

 

Što čitati dalje ...

Slovenski liječnici: potpunom legalizacijom konoplje suzbiti rast crnog tržišta

UN: Mala je vjerojatnost da je glifosat kancerogen

>

 

2017  © d.istra