PITAJTE DOKTORA

ZA BESPLATNE SAVJETE NAZOVITE dr.med. DIJANU HEDER

tel. 01.4881600, 0994466551, info@eurovita.ch, WhatsApp, Viber: 0994466551

Hormonska terapija raka dojke

Hormonska je terapija vrlo učinkovit način liječenja hormonski ovisnih karcinoma dojke s ukupnom stopom odgovora od 50 do 60 %. Preduvjet za djelovanje hormona na tumor dojke jest njegova hormonska ovisnost, odnosno postojanje estrogenih i/ili progesteronskih receptora. Zbog toga se svakom karcinomu dojke mora odrediti vrijednost, odnosno koncentracija estrogenih i progesteronskih receptora. Oko 60% karcinoma dojke hormonski je ovisno. Vezanjem za receptore estrogen potiče staničnu proliferaciju takvih tumora kada se, u kompleksu s receptorom, veže za DNA. Estrogen, posrednim putem, potiče staničnu proliferaciju uzrokujući povećano oslobađanje čimbenika rasta te smanjeno izlučivanje čimbenika koji koče rast.

By admin

16/12/2014

 

 

Odgovor na hormonsku terapiju najveći je u skupini tumora s pozitivnim estrogenskim i progesteronskim receptorima. Osim toga, vjerojatnost odgovora na hormonsku terapiju raste porastom koncentracije receptora. Hormonska terapija nije indicirana u liječenju karcinoma dojke koji nije hormonski ovisan. Bolesnice s karcinomom dojke za koji ne znamo je li hormonski ovisan također se liječe hormonskom terapijom. Hormonska ovisnost karcinoma dojke povoljan je prognostički čimbenik.

 

Postoje 4 osnovne vrste hormonske terapije karcinoma dojke:

 

Ablativna terapija (ovariektomija, zračenje jajnika, LHRH – agonisti, adrenalektomija, hipofizektomija)

Kompetitivna terapija (antiestrogeni)

Terapija inhibitorima sinteze (aromatazni inhibitori ili inaktivatori)

Aditivna terapija (gestageni, androgeni, glukokortikoidi, estrogeni u velikim dozama)

 

1. Ablativna terapija

 

Ablativna hormonska terapija rabi se kao adjuvantna terapija (koja se rabi nakon lokalne terapije – kirurške) žena u premenopauzi koje su imale o hormonima ovisan karcinom dojke, te u liječenju metastatskog o hormonima ovisnog karcinoma dojke u premenopauzalnih žena.

 

  • Kirurškim uklanjanjem jajnika, glavnog izvora estrogena u premenopauzalnih žena, dolazi do izrazitog smanjenja razine estrogena;
  • Zračenje jajnika ima isti uspjeh kao i kirurško uklanjanje, uz napomenu da učinak nakon zračenja nastupa kasnije
  • LHRH agonisti sintetički su spojevi koji prvih tjedan dana nakon ordinacije stimuliraju izlučivanje gonadotropina (LH i FSH), što rezultira povećanjem koncentracije estrogena. Nakon toga dolazi do paradoksalnog učinka i gotovo potpunog prestanka izlučivanja LH i FSH, što je rezultat smanjenja broja receptora za LHRH na hipofizi i desenzitizacije hipofize s posljedičnim smanjenjem razine estrogena. Razina estrogena odgovara onoj nakon kirurške ili radiološke kastracije pa učinak LHRH-agonista nazivamo i kemijskom kastracijom.

LHRH – agonisti rabe se, kao i ostali oblici ablativne terapije, u adjuvantnom liječenju premenopauzalnih žena koje su imale o hormonima ovisan karcinom dojke te u liječenju metastatskog, o hormonima ovisnog karcinoma dojke u premenopauzalnih žena. Prednost ove terapije nad kirurškom i radijacijskom je reverzibilnost inhibicijskog učinka. Zbog toga u bolesnica, osobito mlađih, nakon prekida liječenja dolazi do normalizacije lučenja hormona i povratka reproduktivne sposobnosti. Zbog izazivanja prolaznog povećanja razine estrogena, dan prije te prvih 10 dana liječenja, bolesnice moraju uzimati antiestrogene (tamoksifen). Najvažniji predstavnici LHRH – agonista su goserelin i leuprolid. LHRH – agonisti apliciraju se subkutano u mjesečnim ili tromjesečnim intervalima. Odlično se podnose. Najvažnije su neželjene nuspojave napadaji vrućice, glavobolja, smanjenje libida, malaksalost.

 

  • adrenalektomija i hipofizektomija oblici su ablativne terapije koji pripadaju prošlosti.

 

2. Kompetitivna terapija

 

Ova vrsta terapije temelji se na uporabi antiestrogena čiji je najpoznatiji predstavnik tamoksifen. TAMOKSIFEN se natječe sa estradiolom u vezanju za estrogenski receptor u stanicama tumora dojke. Kada se veže za estrogenski receptor u stanici tumora dojke, ne proizvodi estrogenski učinak na stanicu, a istodobno onemogućava vezanje estradiola. Ostali važniji mehanizmi su inhibicija čimbenika koji potiču rast te poticanje oslobađanja čimbenika koji inhibiraju rast. Tamoksifen se rabi kao adjuvantna terapija u premenopauzalnih i postmenopauzalnih žena koje su imale o hormonima ovisan karcinom dojke i u liječenju metastatskih, o hormonima ovisnih karcinoma dojke u premenopauzalnih i postmenopauzalnih žena.

 

Tamoksifen se dobro podnosi. Osim djelovanja na karcinom dojke, pozitivni učinci liječenja tamoksifenom jesu smanjenje razine ukupnog holesterola i očuvanje primjerene gustoće kostiju u žena u menopauzi. Najvažnije neželjene posljedice su napadaji vrućice, povećanje incidencije karcinoma endometrija (2-4 puta), povećanje vjerojatnosti tromboemboličkih incidenata, poremećaji vida, izazivanje edema, bolovi u kostima. Zbog povećanog rizika za nastanak karcinoma endometrija, sve bolesnice na terapiji tamoksifenom redovito mora pregledavati ginekolog.

 

3. Terapija inhibitorima sinteze

 

U postmenopauzalnih žena najveći dio estrogena ne potječe iz jajnika, nego nastaje pretvorbom iz androstendiona, muškog spolnog hormona koji se izlučuje u nadbubrežnoj žlijezdi. Aromataza (estrogen sintetaza) je glavni enzim u toj pretvorbi. U najvećoj se koncentraciji nalazi u masnome tkivu i jetri. Učinak ove skupine lijekova zasniva se na natjecanju s androstendionom za vezno mjesto na aromatazi, što rezultira nemogućnošću sinteze estrogena. Rabe se u liječenju o hormonima ovisnog metastatskog karcinoma dojke žena u postmenopauzi te kao adjuvantna terapija u postmenopauzalnih žena koje su imale o hormonima ovisan karcinom dojke.

 

Razlikujemo dvije podskupine ovih lijekova:

 

  • Nesteroidni inhibitori aromataze – reakcija inhibitora s aromatazom je reverzibilna, nekovalentna te ih androgeni mogu istisnuti s mjesta vezanja. Najvažniji su predstavnici anastrozol i letrozol. Oba se lijeka dobro podnose, neželjene se posljedice malokad javljaju i obočno su blagog intenziteta. Nemaju androgeni učinak. Najvažnije neželjene posljedice terapije ovim lijekovima jesu mučnina, malaksalost, napadaji vrućine, bolovi u kostima, mišićima, periferni edemi, porast tjelesne mase, glavobolja i osteoporoza (češći prijelomi kostiju).
  • Steroidni inhibitori aromataze – Za aktivno mjesto na enzimu aromatazi vežu se kovalentnom vezom te uzrokuju njegovu ireverzibilnu inaktivaciju. Najvažniji je predstavnik eksemestan. Također se dobro podnosi, neželjene posljedice su vrućice, mučnina, malaksalost, pojačano znojenje, periferni edemi, porast tjelesne temperature, glavobolja. Rijetko se jave androgeni učinci poput pojačane dlakavosti i akni. Uzrokuje sniženje razine ukupnog holesterola, HDL-holesterola i triglicerida. Utjecaj eksemestana na resorpciju kostiju još nije definiran.

 

4. Aditivna terapija

 

Danas se uglavnom koriste gestageni. Njegovi su učinci:

 

  • smanjeno oslobađanje LH i FSH, što rezultira smanjenjem sinteze estrogena
  • potiču pretvorbu estradiola u manje aktivni estriol
  • posredno smanjuju količinu estrogena inhibirajući hipofiznu ACTH-sekreciju, što rezultira smanjenjem stvaranja androgenih prethodnika u nadbubrežnoj žlijezdi.
  • Upotrebljavaju se u liječenju metastatskog, hormonski ovisnog karcinoma dojke nakon neuspjelih liječenja antiestrogenima i inhibitorima aromataze.

 

Neželjene posljedice ove terapije jesu povećan tek i porast tjelesne mase, edemi, povećanje incidencije tromboemboličkih incidenata, supresija produkcije steroida u nadbubrežnoj žlijezdi. Povećanje teka i tjelesne mase, razlozi su zbog kojih se gestageni ordiniraju kahektičnim bolesnicama.

 

Što čitati dalje ...

Slovenski liječnici: potpunom legalizacijom konoplje suzbiti rast crnog tržišta

UN: Mala je vjerojatnost da je glifosat kancerogen

>

 

2017  © d.istra